O meni

Trail trkčica

Zaljubljenica u prirodu, fizičku aktivnost, mirise, zvukove i poglede koje priroda pruža, more, planine, opet more i Dalmaciju … u zdrav život, boje na tanjuru, … organizirana u svakom pogledu… dosljedna, uporna, sustavna, tvrdoglava… kažu da sam luda 🙂 sigurno jesam! Ali sve što radim vezano uz sport radim iz čiste ljubavi. A kada nešto voliš ništa ti nije teško…

Izreke u koje vjerujem: „La vita e bella“, „If you can dream it, you can do it

Moto: Whatever you do just smile and do it with all of your heart!

Već neko vrijeme razmišljam o pisanju bloga. Pisala sam kao mala „dnevnike“, voljela sam pisati. Na taj način sam se prisjećala prošlih događaja i svega što sam proživjela. A nekako kada je život postao prebrz, prestala sam. U zadnjih par mjeseci malo-malo se javi netko od poznatih/nepoznatih kolega/prijatelja trkača/triatlonaca. Neki se interesiraju vezano uz oporavak i treniranje s ozljedom (u mojem slučaju upala plantarne fascije i početni petni trn koji se počeo događati prije cca godinu dana i još uvijek nije u potpunosti nestao), neki za prehranu, neki za opremu (npr. korištenje štapova, aviona u plivanju, izbora vrste tenisica, vodootpornih čarapa, itd.), neki za utrke… A danas Sanja (Imamagić), nakon upita vezano uz štapove (korištenje, marku i model, nabavu, cijenu, mjere) kaže, cit.:„prava si enciklopedija čovječe ???“ Rekoh pa razmišljam o pisanju bloga, ali nisam sigurna… da ne pričam o vremenu koje je za to potrebno izdvojiti… obećala sam sama sebi da ću danas krenuti i eto me!

Ukratko o meni: po struci pravnik koji smatra da to nije trebao biti, ali me život odveo u tom smjeru koji se nadam u dogledno vrijeme promijeniti; hiperaktivac kojem sjedenje u uredu pada izrazito teško (spašavaju me treninzi :)); ljubitelj pasa, prirode, slasne i „zdrave“ hrane, pokreta, druženja, putovanja, mora… mora… i Dalmacije <3

Odmalena se bavim sportom (umjetničko i snikronizirano klizanje „Zagrebačke pahuljice“, jazz dance Tihane Škrinjarić, sportsko penjanje, nešto malo teretane, grupni dvoranski treninzi, yoga, pilates), međutim nikada na ovoj razini – 2 do 3 treninga dnevno. Baš sam zagrizla!

Počeci trčanja vezani su uz moju prijateljicu Lottu (čistokrvni mješanac visoke inteligencije :)), u periodu kada sam radila više od 10-ak sati dnevno. Nekako sam istovremeno odlučila dovesti prehranu „u red“ i ponovno se baviti fizičkom aktivnošću nakon položenog pravosudnog ispita u kojem periodu nisam iz stana izašla 3 mjeseca. Oni koji me ne poznaju oduvijek – bivši sam pušač, kutija cigareta dnevno od početka srednje škole do zadnje godine faksa (cca 10ak godina), samo sam jednog dana prestala. Kada sam to odlučila. U tom periodu pušenja živjela sam na dva pekarska proizvoda dnevno i kavi, naravno uz cigarete. Imala sam periodične izlete planinarenja, ali rijetko. Učila sam i radila, i jedno i drugo previše da bi ostalo vremena za nešto drugo. Sada kad pogledam unatrag, trčanje koje se dogodilo sasvim slučajno, a onda i triatlon promijenili su moj život naglavačke, na bolje! Nekome treba poticaj, grupa, trener… nekako sam po tom pitanju uvijek bila solo igrač, sama sam sebi kritičar, ne treba mi trener ili grupa da me prisile na aktivnost, trener mi treba da me zaustavi s prevelikom i prejakom aktivnošću…