Dalmacija Ultra Trail (DUT) – River 19k 1000m+ 2:18:33

Moje 6. sudjelovanje na ovoj prekrasnoj utrci i s njom sam “skupila” sve plakete DUT-a: River, Ethno, Sea, Mountain i ekipno PH

U petak navečer našla sam se na startu 100-tke, Mountain DUT i uslijedila su pitanja zašto ne trčim tu stazu, ta utrka od 20 km nije ni trka i slično tome… i pitam se znaju li ti ljudi koliko je trkaču poput mene teže trčati od početka do kraja jako utrku od 20km. Trener je napisao da se ne štedim, da ne kalkuliram i da dam svoj maksimum. Na zagrijavanju mi je puls već bio u peti od disanja i nisam mislila da ću tu kratku utrku od 20 km moći odraditi brzo, jer tu je i tehnički teren na kojem nisam bila sad već dosta dugo (da se razumijemo, SP u Španjolskoj je što se samog terena tiče sve samo ne tehnički zahtjevan).

Start mi je čak bio i spor pa sam Kreši (Mrčeli) i Dorijanu (Mavrincu), koji su bili ispred mene, prokomentirala kakav je to spori start (na KTL utrkama, a jedna je bila vikend prije, start bude poprilično brz, kao da se radi o utrci na 5 km), ali kad smo krenuli bilo je sve samo ne sporo. Matea (Morović), koja je trčala iza mene, vrlo je vjerojatno po mom disanju pomislila da ću svaki čas odapeti 😂 Znam da bih to ja pomislila da je pored mene bila curka koja tako teško diše kao ja. No, noge su išle i grabile, dala sam stvarno svoj maksimum od prve do zadnje sekunde, nešto što je meni jako, jako teško, jer mi obično 5 km treba da se pokrenem i uđem u neki svoj tempo. Ono što mi je prije u pripremama za SP (CanFranc – Svjetsko prvenstvo u planinskom i trail trčanju 45km 3600m+ 3600m-) bilo teško, kada nisam mogla dizati noge visoko, kad su me aduktori vukli dole, sad je bilo lagano i nekako je išlo s lakoćom. I u nekom trenu sam počela prestizati i muški dio ekipe koji su mi na tehničkom spustu i usponu smetali da bih mogla pustiti svoj korak i vidjeti kuda gazim. Čak me Luka (Rajčević) pustio uz riječi “Evo maknut ću se kad ti se žuri” 😂

Na kraju me Luka sustigao i bilo je sjajno kako smo se izmjenjivali, Luka na ravnom, ja na nizbrdici i uzbrdo. Nekako kad tako trčiš s nekime i bodriš međusobno taj moment patnje ipak bude lakši. Luka mi je u nekom trenu rekao da je on 3.mučkarac, a kad sam ja ispred njega da sam 3. ukupno (ili 3. muškarac 😂). A onda sam ga počela naganjati uzbrdo da budemo čim brži i da zadrži poziciju. No nedugo nakon izlaska na greben sam ga nažalost izgubila.

Kako sam dio staze od crkvice sv. Vida do cilja prošla do sada na utrci DUT-a 4 puta, a dio te rute je bio dio nekadašnjeg Imbertreka doslovno ga znam napamet. I ostao mi je u sjećanju kao izrazito netrčljiv, nimalo za guštanje, i na to sam bila spremna. Pogotovo što tako tehnički teren nisam vidjela već neko vrijeme (osim uspona iz Medveje na Vojak). A kad sam došla gore gušt na entu, brza sam, trčim, noge idu same od sebe, teren nije nimalo težak kao što mi je ostalo u sjećanju. Ipak je razlika kad na takav teren dođeš na utrci od 20km, i na onoj od 56km ili 118 km 😅

U nekom trenu me prestiže očito 3. muškarac i sad tu već pazim da ne izvrnem zglob, jer nije da se ne dogodi malo-malo. Nakon Lude kuće znam skoro svaki kamen napamet i guštam u tom pogledu na Omiš, meni jedan od sigurno najljepših dalmatinskih pogleda i spusteva na utrci. 😍

Nakon kamenog spusta slijedi asfalt uz malo gubljenja, nešto na što sam ovdje navikla, zato uvijek dobro dođe imati gpx na satu, jer vole izmijeniti taj zadnji dio čisto da nam ne bude dosadno 😊 I ulazak u cilj, 19 sekundi nakon 3. muškarca. Osjećaj gušta i patnje, odrađena utrka sa svih aspekata, ostvareno vrijeme – vrhunski! Toliko da mi je trener napisao da me podcijenio i da su očito svi treninzi urodili plodom. 😊

Fotka ulaska u cilj odražava stvarno stanje patnje, mislim da ovakvu jednu do sad nemam 😁

S obzirom da sam s ovom utrkom skupila sve plakete, da je moj “izlet” u isključivo cestovne utrke bio kratkog vijeka, iako mislim krucijalan za moje daljnje trčanje, iduće godine bi trebalo opet otići na dužu stazu, a koju… vidjet ćemo 😎

I ne zaboravite, pozicija ovisi najčešće o drugim trkačima, a ostvareni rezultat (u vremenskom smislu) o vama. Nema boljeg osjećaja kada date sve od sebe i ostvarite dobar rezultat!

Curke (Ivana Širić, Martina Pattiera i Dijana Janžek) su završile 100-tku, zvjerke samo takve i imale smo sjajan morski vikend u Dalmaciji. 😍🥰

Hvala svima u organizaciji DUT-a, nekako je svima nama koji već dugo trčimo ta utrka zaista posebna i draga, uvijek joj se rado vratimo neovisno što smo vikend, dva ili tri prije toga odradili. Nadamo se da će organizator ipak nastaviti s tradicijom i održati 100-tku, jer to je ono što DUT, uz sve ostalo, čini posebnim. 💗

Ako do sada niste bili na DUT-u, imate priliku iduće godine odabrati jednu od staza, a sigurna sam da ćete pronaći nešto za sebe, neovisno koje dužine staza inače trčite. Ima nešto posebno u tom Omišu, toj Dalmaciji, toj utrci i ljubavi koju organizator unosi da bi je svake godine održao. Ako želite baciti oko gdje se možda vi vidite iduće godine, ovdje je fotogalerija organizatora .