Trail ili cesta?
Kako su moje prve utrke bile upravo trail utrke i bila sam okružena trail trkačima, imala sam sigurno jednu sasvim drugu viziju od prosječnog cestovnog trkača. Tada sam od drugih naučila da makadam ne volimo, jer na njemu ne možemo trčati brzo i da što je staza tehnički zahtjevnija to bih ja trebala biti sretnija, jer sam na njoj brža. A prve trail utrke su bile upravo na dalmatinskom terenu koji je u pravilu tehnički zahtjevan. Makadam nisam voljela, jer na njemu zaista nisam mogla trčati (u pravom smislu riječi kao što to mogu danas). I većina isključivih trail trkača će vam i danas reći da je cesta bez veze i da je makadam “grozan!”.
No, je li to zaista tako ili to ovisi o vrsti treninga koju radite u svojim pripremama, ili ako se ni za što ne pripremate, zbog načina, intenziteta i podloge po kojoj trčite?
Svakom trail trkaču trebaju cestovni treninzi. Da biste bili brzi na trailu morate moći trčati brzo i po ravnome. Što mislite zašto su upravo cestovni trkači pobjednici (uglavnom, čast izuzecima) svih planinskih utrka? Zato što kada možete trčati brzo po ravnome, možete trčati brzo i uzbrdo. Generalno govoreći. Ovdje ne ubrajam specifične utrke koje za svoju kilometražu imaju veliki postotak uspona (kao što je recimo ABC Biokovo trail, koji se ubraja u skyrunning) ili koje su zaista izuzetno tehnički zahtjevne po pitanju terena. No, ono što cestovni trkači većinom neće odraditi dobro je nizbrdica. Zašto? Zato što nizbrdicu, za razliku od uzbrdice, ne možete istrenirati ni na koji drugi način, nego da je trčite. Uzbrdicu (do nekog postotka nagiba) možete istrenirati i na ravnome.
Cestovnim trkačima definitivno ne trebaju trail utrke da bi bili brzi na ravnome. Oni su se opredijelili za ono što ih više veseli, za cestu, i jedino što im uz to treba je snaga, koja zapravo treba svakom trkaču.
Kombiniranje cestovnog trčanja u programu (ili bez programa) trail trkača ključno je za izgradnju brzine, poboljšanje ekonomičnosti trčanja i povećanje kardiovaskularne učinkovitosti kroz kontinuirane napore visokog intenziteta. Ono omogućuje preciznije praćenje tempa i gradi izdržljivost. Također, mnoge trail utrke uključuju dionice asfalta i/ili makadama zbog čega ovaj dio ne možete zanemariti (jako dobar primjer za to je Dubrovnik Sprartan trail), jer koliko god bili dobri na tehnički zahtjevnom terenu, ako makadam duže traje nećete moći nadoknaditi tu brzinu koju drugi trkač (koji trenira i na cesti) ima u nogama.
Uključivanje cestovnih treninga (čak i onih na stazi) omogućit će trail trkaču ravnotežu između razvoja ritma i brzine nogu na cesti, dok na trailu istodobno možete uvježbavati uspone, agilnost, također izdržljivosti i primjenu brzine.
2022. godine sam se igrom slučaja pronašla u AK Agram, tadašnja trenerica je sprinterica, o trailu nije puno znala i bila sam zamoljena da nastupim na nekim utrkama radi ekipnog poretka kluba. Uvijek sam bila za ekipu, a kada nešto obećam to uvijek održim. S time da sam se htjela ubrzati i na trailu, a nekako sam sve već isprobala (i postala sporija, nego što sam bila) i ostalo je jedino ono što do tada nisam – cestovni treninzi i treninzi na atletskoj stazi. Htjela sam istrčati i maraton, vidjeti koliko mogu napraviti na polumaratonu (1:25 za sada PB). Nakon mjeseci rada našla sam se na atletskoj stazi u tempu o kojem nisam ni sanjala, a dužine od 30 km sam vrtila na tempu 4:40/km i brže – meni do tada potpuno nepojmljivo! 2023. godine sam otišla na ABC Biokovo (23 km 2500m+, tehnički zahtjevan teren), isključivo s cestovnim treninzima i utrku sam završila za 5:05:22. Ono što mi je falilo na toj utrci je trčanje nizbrdo koje nisam imala, pogotovo na takvom specifičnom terenu i koje nisam mogla za vrijeme utrke istrčati na razini, već sam se borila s kamenjem na jako niskom pulsu. Usporedbe radi, 2022. godine sam istu tu utrku završila za 5:54:30.
Smatram da sam tek s treniranjem u cestovnom atletskom klubu postala kompletan trkač i da mi je to iskustvo definitivno trebalo. Također, naučila sam puno, jako puno zbog čega mi je danas puno lakše i odrađivati kombinaciju cestovnih i trail treninga. Nekad na atletskoj stazi nisam znala gdje je oznaka za 50 ili 100 m 😁 a danas mi je gušt odraditi i treninge na stazi!
Kada bih krenula s trčanjem ispočetka započela bih sigurno u nekom cestovnom atletskom klubu gdje bih dobila cestovnu podlogu, a onda se otisnula u trail. Jednostavno, trail je za mene ta ljubav, iako danas kao kompletni trkač obožavam trčati bilo gdje! A nadam se i još kojem maratonu i kojekakvim drugim cestovnim utrkama.
Nemojte biti zatvorenog uma, ako ste trail trkač, dajte si priliku s cestovnim treninzima i atletskom stazom par mjeseci pa ćete vidjeti kuda vas oni mogu odvesti u trailu. Možda biste se mogli iznenaditi.
