Kako je Neno pomeo TOT DRET (130 km 12000m D+)

TOT DRET je utrka koja se održava u sklopu TOR DES GEANTS-a (330 km 24000m D+; dalje u tekstu: TDG) prolazeći prekrasnim talijanskim Alpama koje svaki put iznova oduševe svojom prirodom i ljepotom. Staza je jednaka na obje utrke, samo što “baby” utrka TDG-a starta nakon više od polovice trke TDG-a, odnosno na njegovom 200. kilometru iz mjesta Gressoney-Saint-Jean i obje završavaju u istom cilju – Courmayeuru iz kojeg su krenuli svi odvažni i herojski trkači na TDG-u.

Da ne bi bilo zabune, s “baby” utrkom se naravno šalim, jer radi se o brutalnim utrkama neovisno o njihovim dužinama. Teren je tehnički zahtjevan, takvi dijelovi se prolaze po noći na visinama od preko 2500m, a usponi i silasci toliko su brutalni da je već i samo radi njih staza itekako tehnički zahtjevna.

No, kako ja nisam završila nijednu od ovih utrka niti se u njoj okušala (za sad 🙂 ) upitala sam Nenu (Nenada Ostojića) da opiše kako se odlučio baš za ovu utrku, kako se pripremao i je li se nadao izvrsno postignutom rezultatu.

Nenade, kada si počeo trčati?

Neno: Počeo sam trčati prije otprilike 6 godina, najprije cestom kada su mi favorit bile utrke na 5 km, ali onda su apetiti porasli 🙂 a trailom sam se počeo baviti prije otprilike 4 godine otkada su one postale jedino što zapravo trčim, jer sve utrke na koje idem su mahom trail utrke.

Imaš li trenera i kako se pripremaš za utrke koje postavljaš kao cilj?

Neno: Trenutno nemam trenera, a kako se već duže bavim trčanjem imao sam prilike upoznati i osvijestiti na što moje tijelo najbolje reagira tako da treninge sam sebi kreiram u skladu s poslovnim obvezama, ulogom roditelja i drugim aktivnostima.

Kada i kako si se odlučio sudjelovati na ovako teškoj utrci, na TOT DRET-u?

Neno: U prvom planu je bila utrka u sklopu UTMB-a, CCC staza. Međutim, nisu me izvukli tako da ove godine nisam mogao sudjelovati pa sam tražio utrku koja će biti jednako teška, ako ne i teža. U razgovoru s Krebijem (Domagoj Kreber)  sam saznao da uz glavnu trku TDG (TORX) postoji i kraća varijanta pa sam se odlučio za nju. Duljina od 130 km je nešto na što sam već navikao, ali je izazov bio pripremit se na utrku koja u toj kilometraži ima 12000m D+.

Kako si se pripremao za ovu utrku?

Neno: Uh, bome kao nikad do sad! Veći dio po utrkama uz što sam ubacio i dosta treninga po Sljemenu. Ipak, mislim da me najbolje pripremila tura koju je predložio Predrag Nikolić kao varijantu priprema, stazu UTMB-a koju smo uz Predragov plan i Nikolin (Nikola Domitrović) angažman oko vožnje auta i prijevoza stvari svaki dan u drugi apartman, odradili u 4 dana za redom. U toku tih kratkih priprema pretrčali smo cca 170km sa cca 10000m D+ što se pokazalo kao izvrsna priprema i nadogradnja na moje već ranije odrađene treninge. Zapravo je generalni plan bio da odradim što više visinske, što je priznajem bilo poprilično naporno, ali se na kraju isplatilo.

S obzirom da je ovo tvoja prva utrka u kojoj je bilo potrebno prijeći toliko visinske razlike na relativno manju kilometražu, što si očekivao, kako si napisao nekakav okvirni plan za utrku?

Neno: Nisam ni sam znao što da očekujem, nikad se  nisam susreo s toliko puno visinskog uspona i spusta u 130km (za usporedbu staza UTMB-a na 170km ima 10000m D+) pa sam plan izradio takoreći napamet uspoređujući koje je vrijeme bilo potrebno trkačima prethodne godine. Recimo da sam okvirno postavio plan i pogodio. 🙂

Plan si postavio prilično ambiciozno, jesi li očekivao da ćeš ići koju minutu ispod njega?

Neno: Imao sam čak i nekakav još ambiciozniji plan od 26 sati, ali sam se ipak stavio u granice realnosti i vjerovao da to mogu završiti do maksimalno 29 sati.

Jesi li se iznenadio ostvarenim plasmanom? Biti 10. na tako teškoj međunarodnoj utrci jedan je od boljh rezultata, u povijesti trail trčanja u RH, jesi li očekivao takav plasman, priželjkivao ga?

Neno: To je ono o čemu maštaš i svakako priželjkuješ, a ovaj put se ostvarilo. Rezimirajući sve moje ultra trail utrke do sada, ovo je definitivno najbolje odrađena utrka. Svakako je velika stvar biti među prvih 10 na ovako brutalnoj utrci i radit ću na tome da budem još i bolji! Samo neka je zdravlja, a utrka će uvijek biti.

Koliko ti je značila pomoć na okrjepama, bi li mogao sam i bez asistencije?

Neno: Bez prave podrške ne bi to bilo tako dobro. Sama spoznaja da me netko negdje čeka jako puno znači. Nikolin HFTV je posebna priča kroz koju je na vrlo realan i detaljan način pružio zainteresiranima sve informacije, od toga gdje smo, kako se osjećamo, kako napredujemo… Zaista, Nikola je jedan od rijetkih koji support i izvještavanje radi s totalnim guštom, što sigurno osjete i oni iza malih ekrana. 🙂

Molim te opiši nam stazu, tehničku zahtjevnost terena i te silne visinske uspone i spusteve? Jesi li na to bio spreman?

Neno: Staza je nešto najbrutalnije što sam do sada trčao i koliko god se za sve to psihički pripremao i dalje sam bio iznenađen koliko su ti usponi i silasci strmi i zahtjevni. Zapravo se to riječima ne može opisati, to morate doživjeti. Ali možda će biti dovoljno ako vam kažem da sam u jednom trenutku pomislio da će mi koljena izletiti  van od silnog pritiska koji sam osjećao. Pogledao bih u brdo gore, sebi u bradu promrmljao i nastavio dalje, hehehehe.

Bila je opaka kriza negdje na 80. km i tu sam se uspaničario, no spasio me taj moj plan. Koliko god da sam mislio kako sam na tom dijelu loš, taj segment sam bio promašio za samo 5 min. Ta spoznaja me odmah digla i dala snage i volje za dalje.

Jesi li koristio štapove? Kako si se njima naučio služiti?

Neno: Bez štapova bih vjerojatno još bio negdje tamo gore, hehehe. Recimo da sam ih do sad naučio koristit kako treba i stvarno je hrabrost na ovako nešto otići bez njih.

Sad kad je prošlo 3 tjedna od utrke, jesi li se uspio odmoriti, jesi li bio na još kojoj utrci, kako su noge nakon tako teške utrke?

Neno: Odmorio sam se jako dobro, čak je i mene to sve iznenadilo. Očekivao sam da neću biti sav svoj duže vrijeme, no do toga nije došlo pa sam tako odradio dvije utrke dalmatinske trail lige (DTL) gdje sam se borio da obranim 2. mjesto od prošle godine što mi je i pošlo za rukom. Vela luku (Vela strka trail) i Satarluk sam odradio odlično s obzirom da sam samo 2 tjedna prije završio TOT DRET.

Kakvi su planovi i ambicije za dalje?

Neno: S obzirom da je sezona pri kraju i da se već rade planovi za iduću, ove godine je ostala još samo jedna ultra trail utrka – DUT (Dalmacija ultra trail 118 km 5160 m D+ 5170m D-) koju planiram odraditi što bolje, a onda se pripremiti za iduću godinu koju se nadam što više provesti na ultra trail utrkama izvan RH.

Hvala ti Neno što si s nama podijelio ovih par crtica o utrci. Možda smo nekoga zainteresirali pa se odvaži iduće godine napasti talijanske Alpe i jednu od dužina TDG-a 🙂 Želim ti maksimalno uspješno odrađen DUT i što kvalitetnije pripreme za predstojeću sezonu. 🙂

 

Facebook komentari
30. rujna 2019.