Ozljede i kako ih premostiti

Ozljede u trčanju, kao i u bilo kojem drugom sportu vrlo su česta pojava, bez obzira radi li se o ozljedi uslijed kakvog pada, “zamoru materijala” ili nečem trećem. Ako se radi o ozljedi za koju bi neki rekli da je uzrok pretreniranost, vrlo je bitno osvijestiti nastajanje takve ozljede. Zapamtite, ona nikad ne nastane odjednom, već sigurno osjetite njezinu fazu nastanka samo što mnogi tu fazu ignoriraju (da i ja sam jedna od tih). I to je pogrešno! Kada biste počeli poduzimati preventivne mjere u trenutku nastanka ozljede tada do kroničnog stanja ne bi ni došlo, a oporavak bi trajao puno kraće. Mnogim trkačima je teško zamisliti dan bez trčanja pa je lakše ignorirati nastajanje ozljede sve dok se ne dovedu do toga da zaista ne mogu pretrčati ni metra. Tada zaista moraju prestati trčati. A onda kod mnogih nastaju izrazi nezadovoljstva i gubitak forme.

 

Međutim, to zaista ne mora biti tako.

Ponekad kod takvih vrsta ozljeda pomažu već vježbe snage kako biste ojačali dio tijela koji je možda bio preslab da bi pratio vaša htijenja, a mnogi trkači zanemaruju upravo taj segment kod treniranja – vježbe snage, propriocepcije, izometrije. Dakako, oporavak kroz istezanje, masažu, saunu, “rolanje” mišića je također segment kojem treba posvetiti pažnju, a kojeg mnogi zanemaruju.

Neki trkači imaju sreću pa nisu podložni ozljedama, što je tome razlog ne znam, je li to genetika, good luck ili nešto sasvim drugo, možda zaista tako dobro poznaju svoje tijelo da znaju kada treba stati. Mi trkači smo skloni raditi značajan broj kilometara što mjesečno, što godišnje, na razini profesionalaca međutim ono što nas uvelike razlikuje od profesionalaca jest da iza sebe nemamo stručan tim fizioterapeuta, masera, nužno vrijeme za oporavak, već sve te kilometre radimo uz svakodnevni posao i druge životne obveze. Takav način bavljenja sportom ne pruža puno vremena za oporavak, a najčešće mu ne pridajemo ni važnost.

I sama sam bila takva, međutim reći ću vam: oporavak, oporavak, oporavak! Ponekad je bolje preskočiti trening, jer njime možda sprječavate ozljeđivanje. I danas mi je potrebna jaka volja da se oduprem svojem mozgu koji bi htio odraditi svaki zacrtani trening (čak i više od toga), ali sve više nastojim poslušati tijelo i preskočiti trening kada utvrdim da sam premorena bilo od obveza u danu, bilo od treninga.

No, vratimo se na ozljeđivanje. Kada nastane ozljeda zbog koje morate prestati trčati najbitnije je  – promijeniti fokus! Postoji čitav niz sportova i aktivnosti koje možete trenirati, naučiti, otkriti kako biste ostali u formi, a da pritom ne opterećujete ozlijeđeni dio tijela. Potražite savjet od nekog stručnog što biste mogli trenirati, možda čak možete izgraditi i veću formu dok traje oporavak od ozljede. Neki će reći da u oporavku ne smijete raditi ništa što je u većini slučajeva potpuno pogrešno! Dakako, sve zavisi o kakvoj ozljedi se radi. Ali gotovo uvijek možete trenirati bar nešto.

Trenutno imam upaljeni plantarni fascitis i kalcifikate na peti, zanemarivala sam prvotne znakove (uz to nisam slušala trenericu) i na kraju se dovela do toga da sam zaista morala prestati trčati. Dakle, sve o čemu vam pišem je moje osobno iskustvo pa se nadam da ću pomoći nekome od vas da se ne dovedete do faze u kojoj biste morali prestati trčati. Međutim, nisam krenula očajavati, već u dogovoru s trenericom odlučila kako mogu održati formu. Prije 3 godine sam imala istu ovu ozljedu, tada mi je coach Žic ubacio jako puno bicikla i zajedno smo došli do treninga trčanja u bazenu. Možda zvuči bez veze, ali trčanje u bazenu nije nimalo lako i odličan je trening! Tada sam na biciklu odvozila sama i rutu Zagreb – Rijeka, Obrovac – Ploče da bi nedavno razmišljala kako sam bila luda što sam sama prolazila te rute, ali sad bih opet napravila istu stvar da je ljetna sezona.

Ovaj put je trenerica došla na sjajnu ideju – rolanje! Nisam rolala xy godina, sigurno preko 15, ali sam kao mala trenirala umjetničko i sinkro klizanje pa je taj rad nogu jednostavno memoriran negdje u mojoj svijesti. Posudila sam role, malo googlala što ću s obzirom da su pločnici trenutno skliski, jer je sezona jesen/zima i krenula. Shvatila sam da je rolanje idealno za onaj dio mišića koji je meni slab: donji dio leđa, gluteus, lože – dakle ozljeda i nije tako loša, jer ću nadograditi dio tijela gdje sam slaba. Promjena fokusa! A onda je jedan dan padala kiša kad sam trebala odraditi trening rolanja i što sad, gdje ću rolati?! Garaža shopping centra, probudit se dovoljno rano da dođem prije zaposlenika i odradim trening. Trening odrađen. Promjena fokusa!

Ponovno sam se vratila trčanju u bazenu, međutim ovaj put u varijanti fartleka, intervala. A onda sam otkrila skijaško trčanje i ostala oduševljena. Ne samo da je idealno u zimskoj sezoni ubaciti ski trčanje kao dopunski trening, nego može biti jako dobra zamjena za trčanje. Nisam skijaš, samo sam jednom prije 2 godine skijala prvo s instruktorom jedan dan, a onda par dana sama i nije me se nešto posebno dojmilo – nije toliko teško, uzbrdo te voze… ali svatko ima svoje gušte pa ni skijanje nije loše, ako vam je u fazi ozljede opcija. Opremu za ski trčanje sam imala već duže vrijeme i nikako je isprobati. Ekipa se napokon odlučila da idemo na skijanje na Bjelašnicu i eto meni prilike za naučiti ski trčanje. Preko poznanika trail trkača (hvala Svetozar Basara) sam došla do instruktora (hvala Stefanu i SK Romanija), odmah prvi dan dogovorila da me poduči i nadala se da ću dalje moći sama. I jesam! Promjena fokusa.

Moram vam reći da na Bjelašnici (BiH) nema staza za ski trčanje, najbliže je ono na Igmanu (udaljeno cca 9km), ali na njemu u trenutku pisanja ovog teksta nije bilo dovoljno snijega tako da je najbliža bila ona staza na Dvorištima pored Jahorine koja je od našeg smještaja udaljena 1h vožnje u jednom smjeru. Dok sam pisala ovaj tekst nalazila sam se u kolibici na Bjelašnici, ekipa kada se dogovarala za skijanje nije znala da među sobom ima ski trkača tako da su prema tome birali smještaj, nije mi “fora” svaki dan putovati 2h da bih došla do staze za ski trčanje i natrag do smještaja, ali vjerujte mi da se isplati. Ovime sam vam samo htjela dati do znanja da zaista vrijedi ona – gdje ima volje, ima i načina!

S odmakom od mjesec dana pisanja teksta, moram vam reći da će vam sigurno doći dani kada ćete biti nešto manje sretni zbog ozljede i toga što ne možete raditi ono što volite, dani kada biste obukli tenisice i otišli trčati, iako ne smijete – ali nemojte, napravit ćete više štete, nego koristi. I nastojte iskoristiti sve opcije koje vam se nude u svrhu oporavka, biti open mind pa će vam nešto sigurno i pomoći.