Kozjački Satarluk (HPD MOSOR Sikire) - posljednje kolo DTL-a

Kozjački Satarluk (HPD MOSOR Sikire) – posljednje kolo DTL-a

Posljednja trail utrka DTL-a pripada Sikirama i njihovoj organizaciji popularnog Satarluka. Zašto Satarluk? Jer je staza ona prava za satiranje, u stilu Sikira 🙂 Za one koji ne znaju, kad Sikira kaže da staza nije tehnički zahtjevna to trebate uzeti s rezervom! Tri su dužine staze: mala (10km 550m D+ 550m D-), srednja (25 km 1200m D+ 1350m D-) i velika (34km 1700m D+ 1850m D-). Mala staza je kružna, vodi od Kliške tvrđave preko Gornjih Rupotina do vrha sv. Jure s kojeg se pruža prekrasan pogled i onda preko škrapastog terena natrag na Klis. Srednja staza počinje na prijevoju Malačka, odmah kratki uspon i tehnički zahtjevan teren kojem nema kraja. 🙂 Velika staza počinje na Oporu i do nje se dolazi vlakom. Prvi dio je trčljiv, a nakon cca 9km spaja se sa srednjom stazom gdje slijedi satiranje. 🙂 Pred kraj se srednja i velika staza razdvajaju, velika ima uspon na Markezinu gredu i onda s nje strmi spust do samog Klisa.

Već dvije sezone slušam o tom Satarluku (jednako kao i o Grebeningu) i da je to nešto što se ne smije zaobići. Teška utrka, ali onako slatko teška. Nisi trail trkač ako nisi završio Grebning i Satarluk 🙂 u moru svih priprema ove godine, mijenjanja plana i programa treniranja izlazeći iz triatlon svijeta i koncentrirajući se na trail postavila sam kao cilj ove sezone utrku od 118 km DUT-a (Dalmacija ultra trail). Utrka je 3 tjedna nakon Satarluka tako da mi nije priša bila sudjelovati u satiranju. Plan je bio da tu subotu odradim min 4000m uspona na Sljemenu, uz bok Maji Bonačić koja je penjala Everesting. Međutim, stvari su se odigrale drugačije. Vikend prije sam na Veloj Strci (Vela Luka, pretposljednje kolo DTL-a) osvojila 1. mjesto i time se na ljestvici lige popela u prve tri, sa 6 utrka (za sudjelovanje se boduje 7 najboljih rezultata). Takav razvoj događaja nisam očekivala, jer sam na Korčulu otišla najviše radi društva i odmora, poprilično iscrpljena od svih treninga, skupljanja visinske u nogama, supporta na TDG-u. I što sad, Satarluk je zadnje kolo lige, imam šanse biti u prve tri što sam davno otpisala, bit će fešta; Okitovci, Sikire na jednom mjestu, još skupiti malo bodova za ekipni plasman, iako smo zauzeli sigurno 2.mjesto. I tako je pala odluka – Satarluk!

Sa stazom su me toliko prepali da me više bilo strah terena, nego gmižućih životinja čije ime ne volim ni izgovoriti. Vikend prije na Korčuli sam standardno uganula zglob koji se u tjedan dana nije stigao oporaviti pa je ponovno uganuće bilo gotovo zagarantirano (naravno, na malom dijelu makadama). Međutim, nekako sam prvi put na utrku otišla neopterećeno. Za ukupni plasman mi je dovoljno bilo biti 3. pa čak i 4. Znala sam da će Eva skinuti svoj rekord (jer je izvanzemaljka :)) i da se ganja s muškima, a mi žene joj ne vidimo ni prašinu koju ostavi iza sebe 🙂 Tako da je cilj bio odraditi dobar trening, pokušati se ne/što manje ozljediti i nakon trke odraditi dalje visinsku koja je bila zadana.

Zaista ne znam na kojoj sam utrci više uživala od ove! Zahtjevan teren sam uglavnom prolazila hodajući, ni ne trudeći se žuriti, već sam istinski uživala u svakom pogledu na more, svakoj zraci sunca koja se preljevala, toliko sam se smijala, divila, ma bila sam baš u pravoj ekstazi opčinjena pogledima i guštala do maksimuma! 🙂

A tek uspon po (St)ubici! 🙂 Tamo sam prvi put osjetila dominaciju na brdu, da grabim i nije mi teško, power walk, zrak je vruć, svi lagano umiremo od vrućine, neki i od vertikale, međutim moje noge samo idu bez ikakvog umora (a jako se dobro sjećam umora na Cortina trailu).

Teren? Prvih 9 km je skroz trčljivo, dio spusta na Putalj, nakon njega opet kratki dio po makadamu pa Stubica također, sve do kraja uspona, ovisi naravno koliko možete trčati po vertikali. Ostatak terena poprilično tehnički zahtjevan, s nekim dijelovima makadama, manjim komadom ceste, ponekom singlicom, strmim spustom sa Markezine grede… za trčanje ovako tehnički zahtjevnog terena mislim da ipak treba malo više treninga baš po takvom terenu, iako ako su vam noge skroz zdrave možete skakutati kao kozice po kamenju 🙂 zato smo mi žene stekle diplomu Kozjačke koze (a dečki Kozjačkog prča :)), nije to bez veze! 🙂

Organizacija Sikira, vrhunska! Staza do koje se najvećim dijelom ne može autom uređena do maksimuma, okrjepe odlične, volonteri još bolji, atmosfera u cilju za 10, voditeljice za 15! Pali su ozbiljni rekordi, Sanjin Vučan je skinuo Golubov (Ivana Pešića), Eva sama svoj (rekla sam da je izvanzemaljka :)), Marina Maslek raniji rekord Nives Šarić, bila je tu i mlada mama (dvostruka) kojoj je Sikira rekla da nema šanse da završi što joj je bio samo poticaj da se popne na postolje, bravo naša Sonjo (Maja Blašković)!

Nakon trke druženje i dodjele na samom Klisu (za najbolje na Satarluku, najbolje u ukupnom poretku DTL-a, ekipnom poretku DTL-a, natjcateljima koji su bili na baš svakoj trci DTL-a), a za mene onda daljnji trening za što sam odabrala dio vertikale prema Markezinoj gredi pa 5 puta gore dole.