Absolute Paklenica Vertikalna utrka - Sv. Brdo

Absolute Paklenica Vertikalna utrka – Sv. Brdo

Absolute Paklenica je utrka po vertikali koja vodi do legendarnog Sv. Brda, drugog najvišeg vrha Velebita (Vaganski vrh na 1757 nmv je najviši velebitski vrh s tek par metara više od Sv.Brda – 1751 nmv). Start utrke je u mjestu Modrič (0 nmv), a cilj na samom vrhu do kojeg je potrebno prijeći 12,7 km u kojih se prijeđe 1800m uspona. Održava se na području NP Paklenica i jedna je od utrka u organizaciji Mountain Traveller Croatia i meni najdraže organizatorice Danijele Bucić. 🙂

Iako utrka prolazi po planinarskoj stazi, Danijela i njezin tim uvijek se pobrinu oko markacije staze, da svaka oznaka bude vidljiva i da je na utrci jednostavno nemoguće krivo skrenuti. Ono što utrku čini izazovnom je zahtjevna kombinacija krškog terena i značajnih razlika u temperaturi između starta i cilja, dok dakako i temperatura/vrijeme na dan utrke je čini više ili manje teškom. Za usporedbu: prošlogodišnja trka je bila praćena kišom, grmljavinom i prognozom starosjedioca o kojima je ovisilo kada će reći da možemo startati pa je start bio pomaknut. Trčali smo u šuškavcima, sklanjali se od kiše na startu, dok je ove godine na stazi bilo preko +30 stupnjeva pa je i sama utrka bila nešto teža.

Organizator je za tako kratku utrku predvidio 3 okrjepne stanice do vrha: na Kneževićima, Libinju i Vlaškom gradu. Do Vlaškog grada su ljudi od organizacije prenijeli 100l vode na leđima, svaka im čast! Tamo se moglo naći vode, izotonika, velebitskog meda (i to medljikovca! mljac!), energetskih pločica, badema, slanine, čokolade. Iste okrjepe se moglo koristiti i prilikom spuštanja s vrha.

Cijelo događanje poslije trke odvija se upravo na mjestu starta, u Modriču tako da iako trka ima samo 12,7 km do finog ručka i nepresušne količine pive se treba prijeći i tih 12,7 km nizbrdo. 🙂

Zanimljivo je da iako se radi o samo 12,7 km stazu čini svakakv teren, start je na asfaltnom dijelu koji se brzo gubi, skreće se na teren s nešto trave i kamenja da bi nakon toga kamenje sve više činilo dio staze, kratak prijelaz preko makadama pa opet kamenje. Nešto prije Libinja se ulazi u šumski dio gdje uvijek pomislim kako na tom Velebitu ima svega, od krša i kamenja, do travnatih i šumskih površina. Nakon okrjepe na Libinju kreće kraći dio makadamskog terena gdje se nakon toga prelazi široki livadni dio na kojem pčelice u košnicama vrijedno rade med 🙂 pa slijede singlice, prolaženje kroz trave, nešto neobično smeđe crvene stijene pa opet trava s kamenjem pa singlice pa nakon Vlaškog grada po kamenju oštar uspon gdje trkač može osjetiti koliko je potrošio noge prije toga 🙂 I onda opet do vrha singlice, kratak penjački dio po stijenama pa trk kroz travu i singlice kraj kojeg je uvijek nekakvo divno grmlje i opet fino vertikalni uspon do vrha.

A na vrhu sreća, pogled, more, vrhovi okolo tebe, divota… ta divna dalmatinska priroda! 🙂

Na vrhu smo malo odmorili, pojeli i popili ono što smo nosili na leđima, a onda svatko u svom tempu ili trk ili lagano planinarenje nizbrdo.

Ove je godine umor učinio svoje, noge su prije toga odradile stazu UTMB-a u 4 dana i nekako mi je tih prvih 12,7 km bilo baš teško! Ni treninzi između nisu izostali, ali kad sam krenula nizbrdo i prema mjestu starta kao da sam tek počela trčati, prije toga sam uživala u znoju i umoru, a sada u lakoći koraka, mirisima, prirodi, životinjama na stazi. 🙂

Trčala sam u novim HOKA ONE ONE Mafate Evo 2 koje zaista moram pohvaliti! Kako je teren bio kao stvoren za uganuti nogu prilikom uspona stopalo je išlo na sve strane i na svakakve načine doticalo površinu terena, ali je izvrtanje zgloba izostalo budući da mi tenisice zaista pristaju obliku stopala. Nizbrdo bih se vjerojatno u nekima popikla i pala, jer sam negdje malo požurila i puno puta zahvatila neki oštriji kamen, ali pala nisam! 🙂

Danijela ima nove planove, koji nažalost vjerojatno znače i da je ovo bila zadnja godina vertikale do Sv. Brda. 🙁 Nikola i ja nekako mislimo da utrku treba nastaviti, a moja je zamisao da bi trka trebala biti do vrha i natrag. Okrjepne stanice smo ionako koristili u oba smjera, trka je označena u oba smjera, izazov je za svakog trkača da uspješno savlada i uspon i spust, a svi dobro znamo da nismo svi u tome jednako dobri.