Ne postoji loše vrijeme, već samo loša oprema 🙂

Vozim se doma s posla, pada neka kišica, dan ranije je pao snijeg koji se otopio i posvuda je sve mokro, vani je hladno, a mene čeka trk. Razmišljam kako sam trebala trčati prije posla kad nije bilo kiše, ali zaigrala sam se u kuhinji predugo pa je trebalo u ured. Uhvatit će me i mrak, ali ajde snijeg se još zadržao u Maksiću i na Dotki, a kada je sve bijelo bolje se i vidi. Moram se sjetiti uzeti lampu. Ionako imam laganih 15-ak kilometara pa ne bi trebalo biti rizično za uganuti zglob. Umorna sam i sad bih najradije legla, ne ide mi se van na mokro i hladno, čak ni Lotta (the dog) ne pokazuje pretjerano oduševljenje. 🙂

Sjetim se da u ormaru imam vodootporne čarape Sealskinz, nisam ih već dugo obukla. A taman je vrijeme za njih. U pojas Black Diamond lampa. Tople tajice, Salomon ultra 3 koje su izrazito udobne (ne bih ih mijenjala ni za što 🙂 ), kompresijska zimska majica, Salomon šuškavac vjetro i vodoodbojan, kapa, šilterica i rukavice (upravo testiram i inovativne rukavice sa novom Fusion Control tehnologijom, ali o tome kada stignu pravi zimski minusi).

Izlazimo van, za noge mi je toplo, već nakon 5 min trčanja sam se ugrijala i taman mi je. Zadnjih dana kako je (meni koja sam tek nedavno presložila ljetnu u zimsku obuću) nekako naglo zahladilo prvi put sam se pretanko obukla pa se na Sljemenu na nekim brdskim intervalima smrznula, a nakon toga bih se uvijek nekako pretoplo obukla. Srećom uvijek je tu pojas ili ruksak u koji se višak odjeće može ubaciti.

Gazimo kroz Maksimir, nalazim što veće lokve, kasnije više ni ne biram gdje stajem, mogu stati gdje god, jer imam vodootporne čarape koje mi štite stopalo od hladnoće i vode. Sretna sam kao malo dijete! 🙂 Oni koji me poznaju, znaju da ne volim blato, a sad gazim što dublje mogu, već ću naići na neku lokvu u povratku gdje ću “oprati” Salomonke. Polako pada mrak, ali kako se snijeg ipak zadržao u šumi i dalje se dobro vidi bez lampe. Napravimo krug po Maksimiru pa cestom do Dotke, pada mrak, vadim lampu, skidam šiltericu, jer kiša je prestala (ima tih dana kada volim trčati po kiši, ali uvijek sa šiltericom, ne volim kada mi pada u oči, nekako uvijek volim jasno vidjeti ispred sebe), na kapu stavljam lampu i palim je. Black Diamondica koju imam je neka super cool lampa za koju nisam nikad imala vremena (čitaj htjela) sjesti i naučiti kad baca plavo, kad crveno, kad normalno svjetlo i kojom jačinom pa se ljutim malo na samu sebe što to sad radim u trku umjesto da sam to namjestila prije, jer baš bi bilo bez veze da sad negdje zviznem, nisam već dugo… Pronađem napokon normalnu boju svjetla, nastavljamo s trkom nizbrdo, nešto mi slabo svjetli ta lampa, moguće da moram promijenii baterije. Svakako se time moram pozabaviti ovih dana.

 

Vani je hladno, maglovito, mračno, vraćamo se kroz Maksimir i mislim si “magla svuda-a-a-a, magla oko nas”, nekako baš uživam, iako mi se zapravo uopće nije dalo na trening, a sad guštam kao malo dijete. Ima nešto u tome i što sam prije dva dana jedva dizala noge na trčanju, hoće to nakon bloka od 2 tjedna s cca 230 km i skoro 9000m uspona 🙂 a danas mi noge lete, moram se truditi da ne trčim prebrzo!

Dolazimo doma, Lotta mokra kao pokisli miš, a moje noge suhe 🙂

Sealskinz su čarape koje su za trčanje po prirodi u ovom dijelu sezone must have! Štite nogu od vode čak i ako ugazite u lokvu do gležnja, jer su dovoljno visoke tako da dosežu do sredine lista pa će vam noge ostati suhe. Postoje deblje i tanje varijante, a za zimsku sezonu su svakako oni modeli debljeg tkanja. Ono na što morate paziti su utrke i koliko ćete vremena u njima provesti. Zašto ovo pišem? Zato što je moj Nikola otišao na utrku 100 milja Istre od (110km) s tim čarapama i zaboravio da ih nakon noćnog dijela utrke (kada je gazio kroz duboki snijeg) mora skinuti. Dakle, kako čarape ne propuštaju vodu tako ne propuštaju ni zrak pa ako u njima provedete 10h noga će vam se skuhati, oznojiti, naoteći, jer ne može disati. Imajte to na umu kada ih koristite. 🙂

Često znam na Facebooku naići na pitanja vezana uz Gorotex tenisice i većina trkača (čast izuzecima i uzevši u obzir da svatko ima pravo na svoje mišljenje) će vam reći da ih ne kupujete. Zašto? Kada voda jednom uđe u Gorotex tenisicu jako teško ih je posušiti. Također, ako vam voda uđe u takvu tenisicu za vrijeme trčanja ono će biti vrlo neugodno (moj osobni dojam nakon trčanja u Gorotex tenisicama koji ne bih ponovila) tako da je po meni puno bolja investicija u čarape koje će trajati duže od tenisica, jeftinije su i možete ih kombinirati sa svim tenisicama.

Iako je naziv totalno isfuran, konkluzija jesensko-zimskih uvjeta trčanja uvijek ostaje ista: ne postoji loše vrijeme, već samo loša oprema!

Naravno, ovim člankom ne mislim da sam otkrila toplu vodu, iskusni trkači ovo sve jako dobro znaju i prakticiraju, ali možda ovime pomognem nekome kome je ovo tek prva zimska sezona trčanja. Teretane i svi sportski centri su nažalost trenutno zatvoreni, mnogi će se možda odlučiti po prvi puta trčati vani umjesto na traci ili umjesto treninga u gymu pa ovdje možda naiđu na poneki savjet koji će im dobro doći.

Rezime bi bio: vodootporne čarape ako je mokro, dobar šuškavac koji može podnijeti vjetar i kišu, za noćne uvjete dobra lampa s kojom ste se prije sprijateljili, kapa i rukavice, šilterica ako pada kiša. 🙂

Ako ste u potrazi za Sealskinz čarapama možete ih pronaći u Keindl Sportu  kao distributeru. Kod njih možete pronaći proizvode i dobiti dodatne informacije o ponudi proizvoda za trail, bike, mtb i svakodnevnu upotrebu. Osim čarapa u ponudi su i zaštitne navlake, kape, rukavce.