Žumberak Ultra Trail duga staza – 37,8km 1700m+

Točno 2 mjeseca nakon što sam odustala na utrci radi boli desnog koljena i kuka (Velebit marathon trail), a odustajanje mi nimalo nije nalik, promijenila trenera i način treniranja, došao je red na prvu utrku i vidjeti što će tijelo reći, trebam li se veseliti što me već tri tjedna gotovo ništa ne boli.

No, kratka trka ne pruža baš puno mogućnosti za neke uzbudljive događaje. A danas je bio dan za preživjeti.

Zato ovo nije toliko priča o samoj utrci koliko je savjet kako se pripremiti za utrku čiji je start u 10 sati ujutro, dana 22.8., kada je temperatura na suncu dosezala vjerojatno i +40 stupnjeva.

No, ipak da ne preskočimo ponešto i o samoj stazi: 37,8km sa 1700m+, staza gotovo 90% trčljiva, dakako ovisno po kolikom nagibu uzbrdo i nizbrdo možete trčati. Ima tu svega, od močvarnog područja, do prašumskog, trave, singlica, asfalta, makadama, kamena u tragovima (za mene premalo), ponešto blata (za mene previše)… U svakom slučaju nimalo lagana utrka s 3 okrjepe (1 glavna na Japetiću) i 3 izvora vode (spasili su danas mnoge živote!).

Cilj kod dvorca Erdödy, start u Kalje do kojeg smo se drndali i pigali u busu 1h da bi nam vozač rekao “ajte vi malo prošetati, to vam je tu 300m” (yeah, wright 300m…). Prije starta svi koji su opalili koji metar zagrijavanja dobili su ekspresni uvid u čitavu situaciju s temperaturom, znoj se cijedio s tih trkača i bilo je pitanje kako ćemo trčati kad se temperatura još digne.

Srećom odlučila sam natovariti leđa, jer radije više litara na leđima, nego krepat od vrućine. Trampila sam ciglu od mobitela za litru vode 🤣 sa mnom je na put pošao mini lagani mobitel, model iz prahistorijskih dana. Eto savjeta: današnji mobiteli su full teški, moraš ih imati kao dio obavezne opreme, većina ljudi te male mobitele na tipke koji su lagani kao pero kupuje za ultra utrke. Ali kad je dan kao što je bio današnji i ne mislite fotkati na stazi, bolje litra vode više, a mobitel manje.

Na stazi je bio pakao, ali doslovno, namakali smo se gdje god smo vidjeli malo vode. Doduše sačuvala sam svoje nožice da ne bih očajavala od žuljeva nakon trke pa sam smočila samo glavu. Evo ovdje jedan savjet: uzmite buff ili šiltericu i namočite je pa s njom na glavu. Hladit će vas bar neko vrijeme! Ako je bijele boje u ovakvim okolnostima jos bolje. Ako vidite potok ili jezero pa odlučite u njega zagaziti do kukova kako bi se rashladili nemojte zaboraviti da će mokre čarape, tenisice i noge nakon trčanja biti pune žuljeva i da vam možda nije neophodno usred utrke se baš okupati. Ali glavu svakako smočite!

Neki su bili hrabri pa se hvalili s jednim bidonom… a neki su sa strane staze dušu ispustili iz želuca zbog dehidracije ili ti nedovoljno hidratizacije, neki odustali… misliš ma neću ništa prije prve okrjepe, eto je za manje od 10km, ali te onda opali nakon jedno 20 km i onda nemoš’ ni gore ni dole! Evo još jedan savjet: rehidromiks! Da, da, ono što inače pijete kad se pojavi dijarea (pristojnog naziva) je, za sve koji nisu znali, izvrsno za utrke! Nije skupo, a može se kupiti u svakoj ljekarni. Postoje raznorazni elektroliti koji se mogu kupiti od proizvođača sportske opreme, ali oni još sadrže i šećere i svašta nešto. Vjerujte, nosite svoj izotonik/gelove ili što već uzimate, ali kad je vrućina u pitanju svakako i rehidromiks. Popijte jedan neposredno prije starta, a svaki sljedeći ili na okrjepi ili prije ako je potrebno s obzirom na vrućinu.

Svaka čast organizatorima što su u vremenu kakvo je odvažili se organizirati utrku i k tome ponuditi i onu od 50 milja! Volonterima koji su na toj istoj vrućini čekali nas s okrjepom. Nisam sigurna da ću se u skorije vrijeme odvažiti na utrku u 8.mj u nizinama, na dijelovima staze sam se osjećala što bi se reklo “ni na nebu ni na zemlji”. Na kraju dosta asfalta koji je na sunčanom dijelu i ta toplina te toliko udara da si nemoš’ pomoć! Mislim da bi ovo sve lakše prošlo da je start bio u neko drugo vrijeme, ali organizator je sigurno imao svoje razloge. Ipak mislim da bi to vrijeme trebalo biti u neki hladniji sat. I neka mi nitko ne kaže da u tome leži težina, jer nije cilj imati “mrtve” trkače po stazi i prije cilja.

Usput, ako koga zanima 😁 Osvojila sam drvenu medalju i to za 1.20 min, ko mi kriv! Plan je ionako bio trčati prema pulsu što je danas bilo teško izvedivo, jer puls je bio na dijelovima nizak, ali zraka nije bilo za uhvatit pa su se pluća baš namučila! A cilj je bio doći bez ozljeda, cilj postignut! 🙂  Sad u nove treninge i pripreme za trke koje volim najviše – dalmatinske! 💜

Facebook komentari
24. kolovoza 2020.