Recenzija HOKA ONE ONE Evo Mafate 2 + usporedba sa Speedgoat 3 i La Sportiva Akasha

Budući da sam nedavno imala priliku isprobati novi model Evo Mafata (2) red je da i napišem koju. No, prije toga mali uvod.

Otkako su pete otkazale poslušnost i počele se buniti ili na kilometražu ili na intenzitet morala sam početi pomno birati tenisice u kojima trčim. Prije toga sam isprobala više brendova i njihovih modela (Salomon, Brooks, Saucony, La sportiva, Adidas, HOKA ONE ONE Speedgoat) da bih prošle godine prije starta Tor des Geantsa (TDG) na expu dala drugu šansu tenisicama brenda HOKA ONE ONE. Predrag (Nikolić) i Domagoj (Kreber) koji su trčali utrku, kao i 90% sudionika te ultratrail utrke trčali su upravo u tenisicama tog brenda. Godinu ranije sam imala priliku upoznati se s brendom i par puta odrčati u Speedgoat 2 tenisicama na koje me nagovorio Dado (Dragan Sobota), međutim nakon prvog osjećaja lebdenja na oblacima brzo sam s njih pala tj. u njima sam 3 puta pala od 2 puta što sam ih obukla tako da sam ih ekspresno prodala i rekla NE hokama 🙂 Kod Speedgoata je specifično to što prilikom trčanja bacaju stopalo prema naprijed, što znači da na nizbrdicama jako bacaju prema naprijed, a moj stil trčanja je “na prstima” i koliko god se trudila u jednom periodu to promijeniti nisam uspjela. Tako da bi me Speedgoatice dodatno bacale naprijed što bi rezultiralo lovljenjem zeca. 🙂

Međutim, kada te nešto boli i ne možeš zbog toga trčati, a onda te još i naši iznimni ultratrail trkači uvjere da je to stvarno top tenisica, moraš im dati drugu šansu. Na expu TDG-a sam probala Mafate Speed 2 koje su me odmah oduševile (boja je također bila odlučna 🙂 ), a kako mi je prodavač nudio dobar popust uzela sam i Evo Mafate (boja me malo manje oduševila) koje su mi se u to vrijeme bolnih peta činile pretankima po pitanju đona. Zaključili smo da će ih Nikola preuzeti za slučaj da meni ne odgovaraju, budući da smo tu negdje s brojem stopala 🙂 Tako je na kraju i bilo. Odtrčala sam u njima sve treninge na TDG-u i bila oduševljena hokama. Prodavač me upozorio da su naprijed dosta široke što bi mi moglo stvarati problem, a vizualno je bilo uočljivo da se materijal na tom prednjem dijelu tenisice gužva i kao da ga ima previše. Ne smatram da imam usku žensku nogu, ali očito nije široka kao što sam mislila. Kako je vrijeme odmicalo, osobito na zahtjevnijem terenu i pri brzini počela sam izvrtati lijevi zglob. U početku je bilo benigno, međutim počelo mi se događati da na svakoj utrci, a kasnije i treningu izvrnem taj zglob nekoliko puta, da mi jednom naotekne, drugi put da me bole tetive iznad. A kažu kad ga jednom izvrneš da je onda gotovo, izvrćeš ga stalno. Vesna (Lončarević Labar, bacc.physio), Bojan (Grbić – svjetski prvak u Spartanu u age kategoriji, dipl. kineziolog), Frane  (Boban – glavni i odgovorni u Adidas Runnersima, dipl. kineziolog) su mi svaki sa svojeg stručnog aspekta pokazali vježbe koje bih trebala raditi, čak sam kupila i balans board i poslušno krenula vježbati. Međutim, kako mi je život u zadnje vrijeme poprilično dinamičan i na relaciji Zagreb – Pirovac – Zagreb uz sve poslove teško je biti sustavan pa bi ih malo radila, malo ne.

Zaključila sam da bih mogla isprobati pola broja manje Mafatice i to sam baš odlučila uoči SP u Portugalu što se nije pokazalo ni bajnim ni sjajnim, jer je rezultat bio velika problematika s noktima koji do danas nisu uspjeli zacijeliti (te tenisice čekaju na prodaju dalje pa javite se kome su dobre i treba ih, vel. 41 i 1/3 🙂 ). Onda mi je Dane (Krstulović Opara) koji me prvotno nagovarao na hoke, a onda promijenio mišljenje, preporučio La Sportiva Akasha. Sigurnosti radi i s čvrstom odlukom da dam drugu priliku istom modelu hoka koje sam ekspresno prodala dalje godinu ranije, kupujem Speedgoat 3  i Akashe.

HOKA ONE ONE Speedgoat 3 je novija verzija iste tenisice u kojoj sam već padala. Nadala sam se da su ovaj put  malo više poradili na tenisici, ali pritom zaboravljajući da nije svaka tenisica za svakoga.  Prvi trening u Maksimiru i na Dotki sa Sljemenašima i pad na nizbrdici. I to onako na finoj tvrdoj zemljanoj podlozi, zagrabila sam cijelom desnom stranom tijela po njoj i izgrebala kuk i koljeno. Rana na koljenu se oporavljala tjednima. Kako je slijedila utrka Lavaredo Cortina trail, a nisam se htjela igrati s ponovnim padom odlučila sam se za Akashe. Utrka je prošla bez pada, ali rekla bih da ta utrka nije relevantna za recenziju. Naime, vrijeme je bilo pretoplo, tehnički zahtjevnog terena nije bilo, a moje kretanje po stazi je bilo brzinom puža. Međutim, Speedgoatice su i tada potvrdile da su meni stvorene za padanje, kada sam dan nakon utrke otišla hodati u njima prema jezeru i uspjela propasti sa strane staze na ovu istu ranu koja se još nije oporavila 🙂 Biser na entu!

La Sporitva Akasha je kao svaka La Sportivina tenisica pomno i kvalitetno izrađena od raznoraznih materijala do detalja (ipak Bushido tu nemaju premca po mojem mišljenju), namijenjena je ultra dužinama, lagana i izrazito udobna. U odnosu na Bushido (koju sam isto kupila na preporuku Dane godinu ranije prije problematike s petama) koja je izrazito tvrda tenisica, Akasha je mekana što ne čudi s obzirom da je namijenjena ultraškim dužinama. Nju sam odabrala za utrku JUT-a (Jahorina ultra trail) nadajući se da ovaj put neću izvrnuti zglob, jer mnogi su mi znali reći da je to zato što trčim u hokama pa ne osjećam podlogu po kojoj trčim. Presretna do cca 19.km utrke što su moji zglobovi na mjestu, nailazim na tehnički malo zahtjevniji dio s kamenjem gdje su neki od njih bili slinavi zbog vlage i izvrćem zglob. Nesretna što to opet nije prava tenisica, ali s druge strane sad sam razuvjerila sve one koji su mi pričali da izvrćem zglob radi debljeg đona hoki.

S obzirom da sam u zadnje vrijeme kupila toliko tenisica, a da nijedne nisam prodala red je bio prilagoditi se 🙂 Trail trkače pripreme koje smo ove godine odlučili odraditi na stazi UTMB-a prije 10-ak dana odradila sam u Speedgoaticama (u prtljažniku auta za svaki slučaj bile su i Akashe). Prvi dan staza od cca 45km sa preko 2000m uspona, pomislim ma ići ćemo Predrag i ja lagano, sve dok nismo došli do zemljanog, izrazito trčljivog dijela pored rijeke nakon već prijeđenih 30-ak km gdje uživajući oboje poprilično ubrzamo i u jednom trenutku očigledno ne dižem dovoljno desnu nogu, spotičem se o mali i jedan jedini kamen u zemlji i padam. Na onu istu ranu koja je bila zacijelila, sad sve ispočetka. Očistim se od zemlje i šišaj dalje miško! Sreća pa sam se samo malo natukla i da moja snažna koljena i čvrste kosti podnose sve što im svjesno ili nesvjesno odlučim prirediti. Idućih dana sam ipak bila opreznija pa je još jedan pad na svu sreću izostao.

Kako sam u periodu kupovine ovo dvoje tenisica imala prilike biti na Velebitu prvi put u Akashama, drugi put u Speedgoaticama 3 (s time da ovo zbog vibram đona vrijedi za sve HOKA ONE ONE tenisice) mogu reći da Akashe jednostavno nisu za imalo skliske terene. Obje sam protrčala po poznatoj stazi Paklenice (ona koja vodi do Lugarnice) i spuštajući se po izlizanim kamenim stepenicama staze u Akashama sam se hodajući nizbrdo nekoliko puta skoro poskliznula i pala. Za razliku od njih Speedgoatice 3 su toliko dobro držale da sam mogla bezbrižno trčati. Sigurno da i jedna i druga tenisica imaju svojih prednosti i mana te da neće svakom trkaču odgovarati na jednak način, ali kada je u pitanju đon i sklizak teren bilo kojeg stupnja prednost svakako imaju HOKA ONE ONE. 

HOKA ONE ONE Evo Mafate 2 sam imala prilike isprobati prvi put sad na pripremama u Chamonixu. Kao što sam naziv modela govori (iako je naziv isti kao i raniji model, već se samo razlikuje broj iza naziva) radi se o spoju Evo i Mafate Speed modela, međutim ovaj model u odnosu na istoimeni raniji je zaista značajno poboljšan. Gornjište je preuzeto od Mafata pa više nije samo tkanina koja se lako može negdje zakačiti i uništiti, već se radi o puno čvršćem i otpornijem materijalu. Ono što je i ranije bila odlika ovog modela jest da su na području prstiju znatno uže od Mafata Speed s time da je đon nešto niži, iako zbog strukture izrade imate osjećaj kao da je deblji. Jezik koji je na ranijem modelu bio pretanak toliko da je znao žuljati i žniranci koji su bili prekratki sada su poboljšani boljim jezikom i dužim žnirancima. Također, novi model ima Matryx tkaninu što tenisicama omogućava izrazitu prozračnost. Nakon isprobavanja pomislim to bi moglo biti to! Šaljem poruku Dadi, ima li veličinu i za par dana su u mojem ormaru. Taman mi je slijedio dužinski trening na Sljemenu pa je timing bio idealan. Nisam pala, trening sam odlično odradila i izrazito sam zadovoljna modelom! Lijevi zglob se čak par puta htio izokrenuti , ali sam ga uspjela vratiti i proći bez ozljeda i izvrtanja. Dovoljno su uske oko prstiju da noga nema mjesta plesati u njima i da se materijal ne gužva. Tenisica je lagana, udobna i prozračna. Prema recenzijama na webu nije prikladna za mokre uvjete, no taj dio tek trebam isprobati.

Zaključno, nije svaka tenisica za svakoga niti za svaki teren. Različiti tereni zahtijevaju i različite tenisice. Ali opet, svi mi imamo neku najdražu tenisicu koju bismo rado uvijek nosili pa se nadam da sam je pronašla! Vrijeme će pokazati 🙂

p.s. dakako da izvrtanje ima puno više veze s mojim mišićima i stabilnosti tijela, nego s izborom tenisice. Tehničke karakteristike dodatno potražite na webu, jer ovo je ipak moj subjektivni doživljaj.