Lastovo trail – 18km, 800m D+

Lastovo je od kopna najudaljeniji naseljeni hrvatski otok, a okrenut je pučini i nalazi se nadomak velikih dubina Jadranskog mora prema jugoistoku. Otok je u sastavu južnodalmatinske otočne skupine i približno je 32 km udaljen od Mljeta te 13 km od Korčule. Nalazi se južno od Korčule (dijeli ih Lastovski kanal), jugozapadno od poluotoka Pelješca i otoka Mljeta i jugoistočno od Visa. Proteže se u smjeru istok-zapad i dug je 9,8 km i širok do 5,8 km. Površina mu je cca 50 km2. Po tome je petnaesti po veličini među hrvatskim otocima.

No, dosta o geografskim značajkama 🙂 Iako već upravo njegove geografske osobine govore da se radi o otoku čije je more nevjerojatno čisto, tirkizno, bistro, prepuno ježeva. Također, kako je najudaljeniji hrvatski naseljeni otok tako ga se ljudska ruka nije uspjela znatnije „dočepati“, gdje god se okrente sve je puno prirode, cvrkuta ptica, mirisa… i samo trebate uživati!

Na Lastovu sam prvi put bila prošle godine i to upravo radi organizirane trail utrke u sklopu Dalmatinske trail lige, iako nažalost prošle godine nisam mogla trčati. Utrka se održala isto nekako u ovo vrijeme, a prošle godine sam u to vrijeme muku mučila s petnim trnom i upalom plantarne fascije što je nastalo kao posljedica priprema za SP u Španjolskoj. Sikire su se organizirale i veći broj njih išao na utrku pa rekoh bit će super društvo, na Lastovu nisam bila, oni će trčati, a ja proći cijeli otok biciklom. Tako je i bilo.

Svakoga tko planira posjetiti Lastovo moram unaprijed upozoriti da najudaljeniji otok znači i poprilično dugačak put. Iz Zagreba treba doći do Splita i onda još trajektom cca 5h putovanja do Lastova, na Korčuli se presjeda, a ako ste sretnici samo ćete prijeći na drugi trajekt bez prevelikog čekanja da se taj drugi pojavi i krene (ovaj put nama to nije bio slučaj kod povratka, kad smo čekali cca 45min na Korčuli).

Ovaj put smo se organizirali s našim Okitovcima (Irenom, Mašom, Ivom, a dan kasnije su nam se pridružili Dario, Tome i Andro), Neno (Ostojić) i ja na Lastovo krenuli u 3h ujutro iz Zagreba (dada, dobro ste pročitali) da bismo pokupili Irenu i Mašu u Srimi, Ivu u Šibeniku i onda hitro na trajekt u Split. Preporuka je na Lastovo uzeti bicikl, jer ste na taj način slobodniji istražiti cijeli otok (umjesto sve „na noge“, ali ako se odlučite za tu opciju onda vam je na rapsolaganju busić koji će vas prevesti do mjesta Lastova; dakako možete doći i autom, ali nisam sigurna koliko ste voljni izdvojiti pozamašnu svota novaca za to). Ove godine bicikl ste čak mogli i iznajmiti na samom silasku s trajekta (u luci Ubli), ali opet ako imate bicikl doma zašto ne biste uštedjeli i poveli ga sa sobom. Organizator je sudionicima utrke omogućio jeftiniju kartu pa će vas tako povratna karta s biciklom (posebno se naplaćuje) koštati cca 130kn, a bez bicikla u pola manje. Bojan (Kralj) nam je učinio veliku uslugu i kupio karte prije kako ne bismo morali čekati, a ove (kao i prošle) godine opet ne bismo imali za to vremena, jer smo na trajekt upali u posljednju minutu (tako to biva kad putujete s Nenom :)). Bojane, hvala ti još jednom i što si biciklu posudio Neni! 🙂

Na trajekt je najbolje ponijeti knjigu ili pak neku društvenu igru kako biste ubili tih 5h. A opet ako ste u dobrom društvu vrijeme će ionako brzo proći. U 3h krenuli, a na Lastovo stigli negdje oko 15.30h i onda još lagana vožnja biciklima iz luke Ubli do samog Lastova (9km). Poprilično dugačak put! Ali vjerujte mi, itekako se isplati!

Imali smo sreću da se apartman kojeg je Tina (Braović) bukirala prošle godine oslobodio pa smo tako rezevirali isti apartman i ove, za koji sam znala da ima divan pogled na čitavo mjesto iz dnevnog boravka, skromno je opremljen, ali izvanredno čist s ugodnim domaćinima. A što nam više treba za tih dan i pol?! Domaćini su nas dočekali sa sladoledom, osmijehom i prepoznavanjem od prošle godine (g. Petar je čak komentirao da je meni pomogao popraviti bicikl). Čak su i obnovili dnevnu sobu novim namještajem pa je apartman dobio novo ruho.

Lastovo je kao i mnogo naših otoka poprilično brdovit pa ćete svakako ako idete na više dana steći ili poboljšati kondiciju. Kako sam prošle godine zaista cijeli otok prošla biciklom znala sam gdje idemo na kupanac – Zaklopatica! Svega 3km udaljena od nas, s uvalom tako da i kad na moru puše taj dio je zakriven malim dijelićem kopna, kao da se radi o nekom jezeru s dva ulaza.

Nismo ove godine stigli do Skrivene Luke, koju svakako isto preporučam posjetiti. Nalazi se na južnoj strani otoka Lastova. Jedna je od najvećih i najljepših uvala na otoku. Kao što joj ime govori, skrivena je od pogleda s otvorenog mora pružajući zaštitu nautičarima od jakog vjetra i uzburkanog mora. Na sredini južne strane otoka Lastova, na morskom ulazu u uvalu Skrivena luka nalazi se rt Struga na kojem je 1839. izgrađen istoimeni svjetionik. Zbog svoje udaljenosti od obale djeluje usamljeno, pa se čini kao da uranja u plavetnilo neba i pučine. Svjetionik je smješten na nadmorskoj visini od 90 m, na samom rubu strme litice s koje se pruža izniman pogled na otvoreno more.

U samom Lastovu možete se spustiti do plaže Mihajla, gdje se nalazi i cilj ove utrke. Plaža nije velika, ali se dobrim dijelom nalazi izbetonirani dio s kojeg se može skočiti u more, mali kafić sa simpatičnim osobljem, odbojkaško igralište i najbolji zalasci sunca. Za vrijeme trke ovdje možete, umjesto u sobi, prespavati u svom šatoru. U blizini Mihajla nalazi se uvala Lučica (skreće se s iste ceste), malo ribarsko naselje sa šarmantnim kamenim kućicama, nema prirodnog hlada, a moguće je skakati u more s rive.

U cijeloj priči jedino što nije po mom guštu je start utrke (17 sati u subotu), ali shvaćam da organizator time izlazi u susret natjecateljima koji nisu u mogućnosti doći dan ranije. Ovaj put neću puno o samoj utrci i mojem uspjehu ili neuspjehu, Lastovo je prevelik raj na zemlji da bi bilo što drugo bilo u centru pažnje 🙂 Rekla bih samo da je bilo vruće, kao što je to običaj za taj dio godine, da je dobar dio dana bilo oblačno, a onda je sunce baš opičilo pred sami start! Sreća što sam ponijela dovoljno rehidromiksa. Ovdje sam došla najviše uživati, ionako je izvjesno da neću imati dovoljan broj trka za ukupni plasman pa koga briga (ovu drugu Petru u meni hihihhi)… Staza je bila baš nekako po mom guštu, uzbrdo pa nizbrdo, na početku mi je nekako bilo teško, jer prije bih išla spavati, nego trčati, ali onda sam ušla u neki svoj mod divljenja prirodi i uživancije! Kako sam samo guštala na nizbrdicama, pustila nogu, baš onako pravi gušt, dok tamo negdje na nizbrdici prije grebena iznad Skrivene Luke nisam izvrnula lijevi zglob (po tko zna koji put), sijevalo mi je u glavi, nisam mogla stati na nogu pa pitanje koje mi se uvijek nameće „da stanem, zovem organizatora, što ću sad, idem dalje“ i naravno da idem dalje. Ovaj put me baš bolilo sa svih strana, gore, dolje, lijevo desno, probode me gdje god. Sreća u nesreći je bila što je slijedila uzbrdica, a na uzbrdici je lakše, jer se taj dio noge ne pregiba pa kolko tolko manje boli. Stisnem zube i pomislim „proći će, uvijek prođe“. I onda opet tamo na nekom ravnom zemljanom dijelu prije asfalta i kraja trke, izvrnem drugi put tek toliko da budem sigurna da sam ga izvrnula… Ali došla sam do cilja, s osmjehom i mogu reći da sam baš uživala! Vratit ću se sigurno i iduće godine, što radi Lastova, što radi utrke. Da nije utrke tko zna bih li ikad do sad kročila na taj otok, vjerojatno ne bih… Stoga posebna zahvala organizatorima što su uvrstili ovaj otok u kalendar DTL-a. 🙂

Jel već razmišljate o utrci, otoku, ha?