Zašto trail DA,  a triatlon NE odnosno KAKO ne?

Ideja za blog kao i njegovo nastajanje odvijali su se u periodu kada me je coach Žic pripremao za triatlonske utrke, iako je trail otkako sam ga otkrila bio neizostavan dio moje svakodnevnice pa čak i u sklopu “Poreč izazova” kada su nas pripremali za half ironman distancu, naglasak u mojim treninzima bio je na triatlonu.

Nikola mi je već početkom izazova pokušao ukazati da neću moći gurati dva sporta na razini na kojoj to želim uz posao i druge obveze, ponekad čak i neki honorarni posao. Nisam se dala, rekla sam „ma što ja to ne bih mogla!“, a čak i kad bi mi njegove riječi proletile mislima nisam se htjela pomiriti s time. S druge strane u triatlonu mi nije toliko bilo bitno da budem u samom vrhu, jer koliko god ponekad odlutam u svojoj mašti, svjesna sam činjenice da još uvijek nisam plivač, a trčanje po cesti me uglavnom ne uveseljava baš previše tj. trčanje u sklopu cestovne trke, tako da je taj sam vrh nedostižan.

Uglavnom većina vas zna da sam u triatlon uletila slučajno, zbog objave oglasa na Facebook stranici, prijavila se, upala i primila treniranja. Prije toga sam sama trčala nekoliko puta tjedno, uvijek bih odradila trening koji sam si zacrtala, ali tada je to bilo par puta tjedno. S triatlonom su se ti treninzi povećali. I to do te razine da bih u tjednu imala cca 12-13 treninga. Uz posao i sve ostalo. Nije mi bilo teško! Volim plivati, plivanje je tako jedan divan osjećaj, a uz to mi je i pravi izazov baš zato što mi ne ide lako. Biciklirati sam voljela oduvijek, specka mi je pravo otkriće i obično me opali neki adrenalin. Pored toga, sama pomisao da s biciklom možete svugdje, u samostalne avanture (npr. moje prošlogodišnje Obrovac – Split- Split – Ploče, Zagreb- Rijeka, Zagreb – Sljeme – Varaždin), toliko je divnije putovati biciklom i osluškivati sve zvukove, mirise (ponekad :)) i upijati poglede… naravno, kad je vrijeme idealno barem što se specke tiče. 🙂

Međutim, paralelno guranje dva sporta, barem na ovoj razini na kojoj sam ja i s ne baš puno staža nemoguće je s nekim boljim rezultatom. Već mi je utrka Ocean Lava Montenegro (half ironman distanca) dala nagovještaj da je s mojim triatlonom za sad gotovo. Jednostavno ne guštam u plivanju u bilo kojim uvjetima, kao ni bicikliranju na specki dok pada kiša i brinem hoću li pasti i kako. U takvim uvjetima nema gušta, adrenalina, već samo stres što nikako ne bi trebao biti slučaj s onim što voliš i što radiš zbog čistog uživanja (na ovaj ili onaj način). S druge strane u trčanju i trailu pak guštam neovisno o uvjetima. Ako je vruće guštam zbog zraka sunca, njihovog odsjaja koji se prelama na površini mora ili zelenilu drveća, prirode koja upija te zrake, a ako pada kiša opet guštam u svakoj kapljici i trčim s osmijehom na licu i potpuno guštam. Nakon Ocean Lave nastavila sam trenirati kao da se ništa nije dogodilo 🙂 slijedilo je PH u planinskom trčanju (Ivanec – Grebengrad gdje sam podbacila zbog zgloba), svadba, a onda i Svjetsko prvenstvo u trailu Miranda di Corvo, Portugal (44km, 2200 m D+). Poprilično gust raspored, skoro pa bez odmora i loš rezultat na SP u Portugalu koji je moju odluku “trail i/ili triatlon! učvrsnuo i omogućio da je provedem u djelo. Coachu sam objasnila razloge zbog kojih se trenutno ne vidim u triatlonu, a u razgovoru s Jankom (Dragan Janković) došla do zaključka da i dalje trebam prakticirati bicikl i plivanje kao metode oporavka i nadopune trkačim treninzima.

Od sada sam koncentriranija i usmjerena na trail koji je i moja prava ljubav, jer taj osjećaj koji me cijelu prožima dok trčim prirodom, dok se borim na trail utrci, prijateljstva stvorena baš na trail stazi čista su ljubav i to u bilo kakvim uvjetima!

Iako sam zaključila da trenutno ne mogu gurati 2 sporta, ne dajte se obeshrabriti, ima puno naših trkača, biciklista i triatlonaca koji prakticiraju nekoliko sportova, srodnih na ovaj ili onaj način i pritom su izrazito uspješni (npr. naše vrhunske Paula Vrdoljak, Maja Bonačić, Maja Urban …). Rekla bih da ovdje vrijedi “sve se može kad se hoće“, samo se meni kad je u pitanju triatlon očito neće 🙂 a samo o vama ovisi što se vama hoće 🙂 na kraju dana je nabitnije da guštate, uživate i sudjelujete s osmijehom na licu.

 

 

Ako ste trail trkač prakticirate li plivanje i bicikl? Kao metodu oporavka ili nadopune?

Na tu temu je Janko nedavno objavio zanimljiv trening s teoretskim dijelom pa ako već niste, bacite oko 🙂

Dakle, RUN&BIKE trening od 50km, zagrebački rubni mostovi – Podsusedski i Domovinski tamo/vamo.Odlična trening dužina…

Gepostet von Dragan Jankovic am Mittwoch, 31. Juli 2019

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Facebook komentari
2. kolovoza 2019.