Koliko moraš biti lud da odeš u Dalmaciju samo na par sati da bi otrčao utrku i već se nakon toga uputio prema Sisačko-moslavačkoj županiji radi proslave godišnjice Nikolinih prijatelja, a već iduće jutro (u nedjelju) ranom zorom krenuo put Istre, dakle opet na skroz drugi kraj RH, radi zadnjeg treninga u ovom tjednu (u sklopu testiranja staze 100 milja) od 42km!

Da stvar bude bolja, utrka u subotu se održala na Zlarinu, otoku, u sklopu Otočne lige pa je nakon trke trebalo naći nekog tko će me brodom prebaciti na kopno, budući da svi drugi ostaju na Zlarinu radi druženja.

Iza mene je 13. trening ovaj tjedan, računajući od ponedjeljka. Osim treninga, tjedan je bio napet i doslovno full pa vremena za odmor nije bilo. Osjetilo se to ovih dana, a osobito danas na utrci. Staza je koncipirana kao i prošle godine (moja prva utrka prošle godine) pa sam se nadala usporediti napredak. Zima je bila puna treninga, sigurno da sam sad bila u boljoj formi nego u isto vrijeme godinu dana ranije. Nekako sam se zbog toga nadala i značajno smanjiti vrijeme provedeno na stazi. Ali tjedan me doslovno uništio.

Prošlogodišnja trka je bila zeru hladnija

Zlarin je divan otok, staza je itekako zahtjevna zbog popriličnog kamenja. Prošle godine u to vrijeme nisam još imala tolikih problema s petama pa sam trku odtrčala u Speedcrossicama (koje sam zaista obožavala) i tada zaključila da je došao kraj tim tenisicama 🙂 izubijala sam noge s tim tankim džonom Speedcrossica po zlarinskom kamenjaru da je definitivno došao kraj njihovoj eri u mom ormaru (iako moram priznati da nema boljih za trčanje po snijegu, tu dolazimo do toga da svaka tenisica ima svoj teren). Također, prošle godine je gazela Eva (Tušar Suhadolc) fulala jednu KT pa sam u cilj uletila kao 1., iako uvjerena da je ona odavno stigla i zauzela tu poziciju.

Na Murteru sam se pošteno poljubila s asfaltom pa mi je koljeno već bilo načeto i nadala sam se izbjeći pad i ovaj put. Kamenja na Zlarinu ima ovakvog i onakvog, ali da biste na njemu bili zaista brzi ipak je potrebno trenirati na barem sličnom terenu. Za sada još uvijek to nemam gdje, a upravo mi ove utrke dođu kao trening za tehnički zahtjevne staze.

Od značajnog smanjivanja vremena nije bilo nešto vrijedno spomena, a gazele Eve ove godine nije bilo na trci pa sam uletila kao prva bez nekakve konkurencije koja bi me “tjerala” da trčim brže. Shvatila sam da kad konkurencije nema uđem u neki svoj ugodni tempo, onako se ušuljam u njega i držim ga se, da mi bude fino 🙂 ne mogu reći bez da se oznojim, ali kad te konkurencije ima i kad se treba boriti za jedno od prva tri mjesta onda nema labavo.

Jeste li posjetili Zlarin? Utrka se održava sredinom 2.mjeseca, taman da je sami sebi poklonite tamo za Valentinovo 🙂 Svi koji mislite da su zime za provesti na kontinentu, a ljeta na obali nisu zimi bili na moru. Ta bistrina, sunce, sjaj i miris mora, zelenilo prirode… posjetite Zlarin, dođite na utrku, jer tako ćete sigurno najbolje upoznati sve ljepote koje taj otok pruža!

Facebook komentari
13. veljače 2019.