Odlučna kao inače u životu kada nešto naumim, odlučila sam uvesti treninge radi savladavanja tehnike najprije hodanja sa štapovima, a u nekoj kasnijoj fazi možda i trčanja. O tom po tom. 🙂

Malo sam oslobodila raspored, ponedjeljkom obično imam neku varijantu lagane vožnje trenažera koju obavim u jutarnjim satima prije posla i namjerila se da ću u popodnevnim satima uputit se s Lottom i štapovima na Puntijarku. Dan je bio prekrasan, ovi prvi proljetni dani, koje bi zaista bilo šteta provesti bilo gdje drugdje nego u prirodi. Ako ću se truditi koristiti štapove na pravilan način onda noge neće raditi ništa pa ih neću umoriti i neće biti bitno za raspored treninga koje je poslao coach Žic.

Puntijarka za početak pomislim, idući je JGL staza!

Sunce u krošnjama, zvuk ptičica i pomislim kako je život lijep i kako sada ne biti ovdje, kako ne biti u prirodi?! Nego, da se vratimo na tehniku.

Dakle, o tehnici ne znam puno, znam osnove koje mi je pokazala Silvija. S obzirom da mi se nitko nije htio pridružiti, jer svi su kao nešto umorni, ponedjeljak je, naravno da sam opalila po svom tempu, koji nikad nije spor. A onda sam shvatila što brže idem da i bolje koristim štapove i kada je nagib strmiji. Na ravnom dijelu još uvijek grabim u prazno. No, uporna sam ja, doći će i to na svoje! 🙂

Samo za usporedbu, moj prvi susret s Bikčevićevom stazom i uspon do Puntijarke mjeri se u 46:11 te 2017. godine. Jučer nisam gledala na sat, nije bio cilj doći gore što brže, već pravilno koristiti štapove, a stigla sam do doma za 46:56 uz usputno stajanje kod vode prije Njivica.

Danas za vrijeme trčanja u bazenu sam se sjetila da je sutra prva srijeda u mjesecu, a to za trail trkača znači jedno – JGL! Idealno za isprobati štapove i uvježbati tehniku. Sutra samo hodanje i pokušati sa štapovima doći što brže gore, jer nakon toga slijedi trening bicikla pa posao.

Vidjet ćemo kolika će biti razlika u odnosu na PB kada sam trčala sve što sam mogla trčati.

Vrijeme na Puntijarki je postavljeno, sada ga kroz pravilnu tehniku treba samo smanjivati. Kao što se svaki sport treba trenirati, tako se to treba činiti i sa štapovima. A tome svakako nije mjesto na utrci, na utrci treba sve biti uvježbano. Na svjetskoj razini moram priznati da je većina trail trkača imala štapove i koristila se njima onako kako to čine naši muški trail trkači, s dozom elegancije. Vježbom do svaršenstva! 🙂 A vježbate li vi? Probajte, iznenadit ćete se!