Štamparija – 1/4 Fell running cup
I kako to već biva da godina prođe dok se ni ne okreneš eto opet Štamparija! 🙂 Prošle godine su Sikire (HPD Mosor) zamislile te kratke i slatke 
vertikalne utrkice kao kup dalmatinskih brega da bi ove godine uvrstili još jednu utrku T(r)ek na Vicka i cijelu ligu/kup nazvali Fell running cup. Koncept kupa su vertikalne utrke, što bi značilo manje kilometara, a puno visinske; u pravilu je sva visinska u prvoj polovici trke, dok je drugi dio strmi spust po dalmatinskom kamenu i kršu uz koju zelenu travku 🙂
Atmosfera je domaća, bez pompoznih najava, startnog broja, paketa, nagrada drugim riječima organizacija je minimalistička, utrke su limitirane po broju sudionika pa vrijedi tko prvi njegova djevojka, start je kronometarski odnosno svaki trkač starta sam u razmaku od 30 sekundi u odnosu na onog ispred i iza njega, a startni broj se zapisuje s flomasterom na ruku.
Utrka i staza su nazvani Štamparija po prvoj planinskoj pojati u kojoj je 17. lipnja 1943. godine tiskan prvi broj Slobodne Dalmacije. Ne čudi što su Sikire u utrku uključile i primjerak Slobodne Dalmacije koju je svaki trkač trebao preuzeti na pola staze i spustiti se s njom do cilja.
Trčali smo od izvora rijeke Žrnovnice preko obnovljene staze od Amižića do Lolića pa na Zagrađe (Texas) i Štamparije na nekih 860 metara nadmorske visine. I sve to opet natrag kružnom stazom preko Sedrenika i Mihanovića do izvora, ukupno oko 9 kilometara i oko 900 metara ukupne visinske razlike.
Teren je za nedalmatince pomalo zahtjevan, ali meni za dušu i tilo što bi se reklo, na pola Dalmatinka ili 
koja bi to htjela biti 🙂 noga mi zaigra čim osjeti kamen i krš! Što se više penjemo staza pri vrhu postaje alpinistička, hodajući brzo razmišljam da bih ovuda trčala kad bi mi ovakav teren bio češće dostupan. 
Volim ove kratke utrke s puno uspona, što više uspona i znoja za mene i više sreće! Nakon prijevoja i prelaska na sjevernu stranu kamen postaje sklizav toliko da 3 puta skoro padam i odlučim da moram usporiti ako želim trku završiti bez ozljeda, a nakon toga ugledam Tošu koji sjedi sa strane skršen, ozljedio se, a taman sam gledajući mu ranije u leđa na usponu pomislila kako se dobro oporavio nakon ozljede na Prviću početkom ove godine. Brz oporavak Toše! Preuzimanje Slobodne i trk natrag, ali opet oprezno radi sklizavog kamenja.
Dan je bio idealan! Nakon zimskih dana u Zagrebu s puno magle i bez sunca, ovaj dalmatinski vikend je bio pravo osvježenje! Trčalo se u kratkim rukavima i hlačama, sunce nas je grijalo i prirodu učinilo još ljepšom!
Nakon utrke druženje uz kuhano vino, vatricu, finu spizu i najdraže društvo!
Svakako utrka za preporuku, a ako želite odraditi dobar trening ili doživjeti ovaj dio domaće atmosfere trk na prijave za Vicka ➡️ https://stotinka.hr/hrv/
