Bez šećera i glutena

Ideja o zdravijoj prehrani pojavila se neposredno prije početka trčanja. Prije sam jela sve i svašta, otkako sam zakoračila u divan svijet samostalnosti shvatila sam da volim kuhati i da mi nije problem provesti u kuhinji (prije toga istražujući recepte) onoliko vremena koliko netko provede nakon posla pred TV-om/u kafiću/s knjigom u ruci/sl. Međutim, u tom periodu prije trkačeg načina života pripremala sam (s današnjeg gledišta) većinu toga nezdravog, s velikom količinom bijelog brašna i šećera. Inače sam sklona kojoj kili viška tako da se u jednom periodu (pred polaganje pravosudnog ispita) skupilo tih “koja kila viška”, a znala sam da ću ih potrošiti stresom za vrijeme učenja, nakon kojeg sam sama sebi obećala promijeniti mnoge navike. Taman je u to vrijeme nekako postala aktualna bezglutenska prehrana. Odlučila sam izbaciti sve što ima gluten i bijeli šećer. Morala sam puno istraživati o novijem načinu prehrane da mi namirnice poput “chia sjemenki, eritrita, psylliuma i sl.” ne budu napisane kao na japanskom jeziku (kojeg ne poznajem 🙂 ). Sjećam se da sam u tadašnji ured odlazila sa desecima staklenki, jela sam puno (previše) orašastih plodova i prolazila sam veću krizu, nego odvikavajući se od pušenja (nakon 10 godina). No, uspjela sam! Na kraju sam regulirala svoju prehranu, otišla bih katkad na pizzu i sličnu klopu koja sadrži gluten/šećer (u zaista rijetkim slučajevima), ali kod kuće na policama nisam više imala te namirnice niti pripremala obroke s njima. U to vrijeme svi su mi govorili kakve veze ima gluten, da su to moderne gluposti. Međutim, kako sam tvrdoglava provela sam svoj naum u djelo i objasnila im da primjerice ne znam pojesti šnitu kruha (u kojoj mjeri mi gluten ne bi učinio ništa), već da ih moram pojesti nekoliko kako bih se najela (usput današnje brašno i varijacije na temu, kao i sve drugo industrijsko sigurno nije jednako onim nekadašnjim domaćim proizvodima istog naziva). Također, bila sam sklona rezultatima koji su na vagi pokazali manje kila. Naravno, u to vrijeme sam se počela baviti sportom pa je i to utjecalo na smanjenje kila (kile nisu najbolja imenica, jer bitnije je koliko postotka masti, mišića, vode i ostalog imate u organizmu, ali za potrebe teksta ajmo reći “kile”). S druge strane, već i ptice na grani znaju da nije dovoljno trenirati, već da treba izmijeniti i uravnotežiti prehranu.

 

Nešto kao ketogena prehrana

 

Prošle godine na Valamar trailu, u sklopu kampa, imala sam prilike čuti predavanja Darka Mršnika (#nu3sport) koji je na lijep način obrazložio što i kako treba jesti, a tih par dana i komentirao ono što smo izabrali sa švedskog stola. 🙂 Tada sam opet regulirala prehranu i odlučila sve (po)slastice pripremati u svojoj kuhinji, što manje jesti industrijsko (tada sam saznala da je sladoled najmanje ponuđeno zlo, ako je baš nužno pojesti nešto industrijsko). Dosta se pričalo i o ketogenoj prehrani, koju nikad nisam probala u njezinoj pravoj verziji, već jedino koncentrirajući se na manjem unosu ugljikohidrata i većem unosu proteina i masti (životinjskih).

Otkako Nikola i ja živimo skupa, zahvaljujući njegovim vrijednim roditeljima, imamo uvijek domaćeg mesa i povrća. Što god jedete, bitno je znati odakle dolazi! Nekako se oduvijek trudim pribaviti voće, povrće i meso od poznatih, a samo u iznimnim i nepredvidivim situacijama u dućanu. Tako smo u tom periodu svoju prehranu bazirali na mesu i ribi (koja je oduvijek bila moj prvi odabir i imala prednost pred mesom), voću i povrću te žitaricama (u manjoj mjeri). Povezala sam se s Ingrid Nikolesić koja mi je otkrila divne slatke recepte, a koja i sama priprema svakakve divote u svojoj kuhinji. A onda je Željka (Šaban Miličić) ispričala svoja iskustva o ketogenoj prehrani i kako ima više energije pa sam ponovno pokušala obroke kreirati po tom principu. U to vrijeme nikako nisam mogla spustiti kilažu, koliko god se zdravo hranila, preskakala obroke ili jela više puta u danu (što je najbolji način unosa obroka!). Imala sam osjećaj kao da sam naotečena (pogotovo moji listovi 🙂 ), a onda se ljeti zaredalo ludilo s apartmanima kada se znalo dogoditi da je dan toliko lud da ne stignem pripremiti nikakav obrok, već ga provedem na svježim smokvama, domaćoj kobasici i/ili suhomesnatom proizvodu/ima i siru, noge su mi bile teške i nekako sam se baš loše osjećala. Nikola je donekle spasio stvar kupivši blender izvrsne brzine s kojim sam počela pripremati smoothie za doručak, namaz od bučinih koštica (koji sam u bio&bio previše platila pa sam odlučila potražiti kako ga mogu napraviti sama) i neodoljivo slasnu pitu od jabuka s bademima izmiksanima u brašno (hvala Ingrid!).

I tako do polu vegetarijanstva

U zadnje vrijeme sam dosta okružena vegetarijancima i veganima, osobito onima koji imaju jako dobre rezultate pa se opet odlučih za eksperiment! 🙂 Ne mogu se točno sjetiti tog trenutka kako sam odlučila izbaciti meso i mesne prerađevine, kako sam odredila baš taj dan početkom 8.mj ove godine, ali odlučila sam pokušati i vidjeti kakvih će to prednosti i/ili nedostataka imati za mene i moje tijelo. Povod tome je bio tjedan u kojem slučajno nisam okusila meso pa rekoh sama sebi “idem probati”. Ipak, odlučila sam i dalje jesti ribu i jaja te mliječne proizvode. Nisam stigla proučavati vegetarijansku prehranu pa se promjena u prehrani svela samo na to da sam iz svakodnevne prehrane izbacila meso (kopnenih životinja) odnosno na ono što mi je bilo poznato… Neka 3 tjedna prije utrke DUT-a coach je dao naputak da unosim više masti što sam s radošću prihvatila i odlučila sve mliječne proizvode kupovati kod kumice na placu (osim mlijeka koje sam kupovala u dućanu, ono bez laktoze).

 

 

 

Nedugo nakon te ultra trke shvatila sam da ne mogu nastaviti jesti toliku količinu masti (od kojih mi je favorit homemade domaći namaz od bučinih koštica) pa sam počela proučavati vege recepte i namirnice. Zaključila sam da sam iz svoje prehrane samo izbacila meso (što mi nije predstavljalo nikakvo uskraćivanje budući da meso nikad nije bilo moj uži i prvi odabir), a da nisam ništa drugo unijela u organizam što u končanici nije dobro. I nakon kraćeg istraživanja otkrila sam divnu spoznaju: da sve sa sirovim namirnicama mogu napraviti u svojoj vlastitoj kuhinji! Oduševljenje s lakoćom pripreme kokosovog/zobenog/sojinog/lješnjakovog mlijeka, lješnjak namaza i domaće nutelle, tofua, cvjetače u ulozi riže, raznorazne smothie bowl, veganski umak od indijskih oraščića, falafel, zapečene tikve, kruh od sjemenki u  raznoraznim varijantama, zlatne paste od kurkume, itd. A kako li je tek kava s mlijekom od lješnjaka ili kokosa fina, divota! Više nikad neću kupiti mlijeko u dućanu! Zapravo me fascinira i oduševljava što se svaka od tih namirnica može više puta iskoristiti za pripremu nekog dijela obroka: npr. uzmimo soju, prvo od nje možemo napraviti mlijeko, nakon procijeđivanja ostaje nam mlijeko i tzv. okara, a onda s dijelom mlijeka možemo napraviti tofu; kokos mlijeko se može dobiti toliko jednostavno, a nakon procjeđivanja imate mlijeko i kokos brašno koje opet negdje možete iskoristiti (nema bacanja!). U svemu ovome jedan proizvod je zaista jako bitan – dobar blender!

Otkrivajući sve te divne recepte (kojima obično dodam vlastitu notu) i činjenice o namirnicama shvatila sam da otkrivam jedan čitav novi svijet koji mi je do sada bio potpuno skriven, iako je stajao tu negdje meni pred očima. Mnogi će možda reći “ali za to treba puno vremena i novaca”, međutim zaista nije tako! Prva sam koja je ograničena vremenom zbog mnogobrojnih aktivnosti i ne volim recepte koji zahtijevaju dugu pripremu obroka. S druge strane, ukoliko sve pripremate kod kuće ne treba vam ni previše novaca, samo dobra organizacija i volja za brigom o sebi. Što više istražujem o prehrani dolazim do zaključka: ako se hranom služimo na pravi način ona zaista može biti lijek!

Koliko dnevno vremena provedete na društvenim mrežama, pred TV-om, ili na neki drugi ne previše koristan način, a zamislite kada biste svo to vrijeme ili barem manji dio uložili u pripremu hrane, vaše tijelo bi bilo neizmjerno zahvalno i sretno. Već neko vrijeme sve isprobane recepte putem whatsapp aplikacije dijelim među desetak dragih mi prijatelja, ljubitelja hrane i zdravlja pa sam zaključila da je ovo idealan trenutak da sve to podignem na razinu web stranice, na kojoj bih dnevno ili tjedno objavljivala isprobane recepte u mojoj verziji s pripadajućim fotografijama. Na taj način vam možda dam ideju za pripremu zdravog obroka, jer možda nemate dovoljno vremena/volje za istraživanje.

Odmah da napomenem kako nisam nutricionist niti imam takvih znanja. Sva moja saznanja su temeljena isključivo na iskustvu i primjeni na meni samoj. Na koji način ćete se vi zdravo hraniti i uravnotežiti prehranu morat ćete sami otkriti, ali poanta na kraju svega je: jesti zdravo, sezonski, domaće uzgojeno i što je više toga moguće pripremiti kod kuće kako biste znali što zapravo jedete.

Ideja ovog dijela weba/bloga je potaknuti što veći broj ljudi da se zapitate otkud dolazi hrana koju jedete, da na deklariciji u dućanu provjerite sastav, da se trudite što više toga pribaviti domaćeg, da što više obroka pripremite u svojoj kuhinji kako biste znali što jedete ili netko drugi za vas 🙂 Danas je previše toga dostupno, navikli smo se “lickati” izvana, ali smo zaboravili da ljepota dolazi iznutra. Možda netko od vas nema vremena ili volje istraživati namirnice/recepte, nije dovoljno kreativan pa ću ovdje na dnevnoj i/ili tjednoj bazi dijeliti recepte pripremljene u vlastitoj kuhinji s pripadajućim fotografijama.

A na kraju dana je najbitnije da se osjećate dobro i živite kvalitetno! 🙂

#hranakaolijek