Murter trail – 1. kolo zimske otočne lige

Ovogodišnje izdanje zimske otočne lige ima nešto izmijenjenu postavu utrka pa tako godinu i sezonu nismo započeli s Prvićem, već je to mjesto zauzeo Murter. Zimsku otočnu ligu organizira AK Okit Vodice, odnedavno moj klub, u suradnji s turističkim zajednicama i općinama te uz pomoć sponzora (HEP, Laboratoires de Biarritz (Prijatelji mora d.o.o. ), Sagena, LAG More, TEC gradnja).

Prošle godine sam također sudjelovala na ovoj utrci, a kako je staza uglavnom bila ista, jedina promjena je bilo vrijeme. Tako je na prošlogodišnjem izdanju trke sjalo sunce od početka pa do kraja dana, a ove je započelo vrlo kišno, štoviše s takvim naletima pljuska koje nisu pokazivale mogućnost ikakvog razvedravanja i sunca. Ali to je Dalmacija, već prije početka utrke kiše je bilo sve manje pa smo šuškavce mogli vrlo brzo skinuti i spremiti u ruksak. Vrijeme je bilo idealno za trčati! Svima koji su odustali zbog vremena neka bude žao što nisu došli, jer u Dalmaciji je vremenska prognoza varljiva.

Murter trail u mojoj varijanti značio je 28 km i 1000m uspona te nimalo laganu stazu. Ovo mi je jedna od dražih utrka, staza je jako dinamična, a čini je teren kakav god možete zamisliti u lijepoj našoj, od singlica, makadama, stjenovite plaže, škrapa, suhozida, asfalta, šljunčane plaže… za svakoga ponešto! Uzbrdica ima dovoljno da je staza prava poslastica od koje ćete na kraju dana ili možda idući osjetiti zatezanje nogu. Na zadnjem dijelu staze prolazi se kroz tunel pa, iako se trči za vrijeme dana, morat ćete ponijeti čeonu da ne bi glavom udarili u zid tunela ili krivo ugazili.

Nekako je ove godine, iako nas je sunce pozdravilo tek na sredini staze, moj gušt na stazi bio veći. Izvrsno sam se osjećala, do polovice staze sam trčala u nekom trening tempu da se baš ne ubijem s obzirom da me idući dan čekalo 3 i pol sata trčanja po asfaltu, a onda me jednostavno trka uzela i ubrzala sam, vrlo brzo sam i poletjela na jednoj blatnjavoj nizbrdici 🙂 Imala sam sreće ovaj put, jer sam se prošle godine sklizala koljenima po  najkraćem dijelu asfalta nakon cca 10km utrke, a ove sam prošla bez kapi krvi. Sreća je u malim stvarima. 🙂

Najbrži je dakako bio Dane Krstulović Opara, a nakon njega je uslijedio već epski dvoboj Nenada Ostojića i Dine Belakušića. Šteta što nisu snimili njihov ulazak u cilj, jer Nenad je ove godine letio po asfaltu, a navodno je bilo teatralno.

Nakon utrke uslijedila je dodjela nagrada najbržima, iće i piće te druženje do kasnih večernjih sati.

Kako nam je bilo pogledajte u galeriji fotografija Milana Balabana. Pridružiti nam se možete već na sljedećem kolu – Zlarin trail 22.2.2020., a prijaviti se možete ovdje.

 

Facebook komentari
2. veljače 2020.